Leš masakriranog marginalca, koji je živio od socijalne pomoći – nađen gol obješen o hrastovu granu, za najhladnije zime stoljeća – samo je na prvo čitanje slučaj za inspektoricu Fors: rasvjetljavanje naoko obrednog umorstva čovjeka, o čijem ubojici kao da nitko drugi ne želi znati, nemilosrdna je, bolno uvjerljiva i književno besprijekorna vivisekcija društva u kojem socijalno raslojavanje i moralni relativizam neumitno rađaju otuđenje, interesne sukobe skupina i pojedinaca, zlo.
Tako je to do kraja uvjerljivo vođena policijska priča, puna suspensa i drame, ali i vrsna sociološko-kulturološka studija suvremenoga švedskog društva s njegovom elitom i useljeničkim parijama, srednjom klasom uzdrmane egzistencije i neprilagodljivim marginalcima, koji žive razapeti između tradicije u nestajanju i okrutne globalizacijske stvarnosti u nastajanju.
To je najkraći siže romana "Zima samoća obred zlo" Monsa Kallentofta koji je upravo objavila Naklada arsIRIS u prijevodu Sare Profete. Prvi je to prijevod autora za kojeg upućeni tvrde da je sjajno novo ime skandinavske kriminalističke literature. Mons Kallentoft do sada je napisao čak pet naslova serije romana u kojima je središnji lik policijska inspektorica Malin Fors. No ovaj 43-godišnjak privlači i zanimljivom osobnošću. Naime, sin radničke obitelji iz provincijskog Linköpinga prve je knjige pročitao za prinudnog mirovanja s nogom u gipsu, nakon ozljede na hokejskom ledu. Ali Kafka, Hemingway, Orwell... nisu mu samo pomogli da ubije duge sate u bolničkoj postelji nego i posijali sjeme literarne provokacije iz kojeg će izniknuti jedan od najosebujnijih i izrazom najsnažnijih glasova suvremene švedske književnosti. Počeo je kao pisac krimića iz španjolskog narkopodzemlja – i za prvu je knjigu dobio švedski Whitbread, najvažniju nagradu za naslove te vrste. Ubrzo njegov zaštitni znak postaju romani "s tri lika", a to su: inspektorica Malin Fors, grad Linköping i (jedno) godišnje doba. Kritika kaže da njegovi romani snažno iskoračuju izvan klišeja i standarda žanra, jer to je i literaturi, kojoj je klasičan otponac ubojstvo, samo povod za višeslojno i uvjerljivo književno djelo.
