Brechtov “Pir malograđana”, koji je Dražen Ferenčina režirao u HNK Šibenik, bila je šesta predstava ovogodišnjih Dana satire Fadil Hadžić, koji se od početka lipnja održavaju u Satiričkom kazalištu Kerempuh. Tako je i zagrebačka kazališna publika vidjela djelo koje je u Šibeniku premijerno izvedeno u travnju i koje je do sada najviše pažnje u javnosti privuklo činjenicom da su svi akteri na sceni poluodjeveni.
Naime, redatelj Ferenčina i kostimografkinja Marita Ćopo sve su junake odjenuli dopola. Do struka oni su svatovi – mladoženja, mladenka, roditelji, gost – svečani i napirlitani. No, od struka oni su u donjem rublju, čarapama i cipelama, ne bi li se i time naglasila podvojenost između stvarnog stanja i onoga što bi ti Brechtovi likovi željeli biti. Na žalost, Superman na gaćama glavnog junaka (Mladoženju tumači Janko Popović-Volarić) ostaje samo vizualni štos. Podjednako je sjajna, ali loše provedena, i ideja da tijek predstave prekidaju ispovijedi glumaca. U trenutku kada se gase sva svjetla, osim reflektora koji ostaje na jednom glumcu, on “izlazi” iz svog lika i publici se obraća nekim svojim osobnim monologom. Osoba koja u tom trenutku prelazi kazališnu rampu i dotiče publiku jest Robert Ugrina. Njemu vjerujemo, njegov nas žal nad time da najmanje igra u svom gradu pogađa. Svi ostali sveli su sami sebe na neke opće teme pa tako publika prepoznaje Žarka Potočnjaka u njegovu dijalogu s damom u publici.
No, treba li Helena Minić izreći tek recept za teleća rebarca? Čak i ako glumac nema što reći (ili ne želi reći ono što ima), na redatelji je i dramaturgu (ovdje je to Davor Špišić) da i taj dio predstave spoje u smislenu cjelinu.
