Beograđanin je portalu Kurir podijelio priču o tome kako je u Danskoj pored jezera našao 2.500 eura te kako ih je odlučio vratiti vlasniku.
- Ne pamtim kada sam uspio spojiti nekoliko neradnih dana zbog uskršnjih praznika i Prvog maja pa sam odmah odlučio pobjeći iz Beograda i Srbije. Nikada nisam bio u Danskoj, a tamo već nekoliko godina žive moji prijatelji pa sam krenuo. Čitao sam da su Danci smireni, nasmijani, sretni ljudi, za razliku od nas Srba. Čini mi se da nas svi prepoznaju čim nas ugledaju po crti na čelu koju stječemo svakodnevnim brigama. Kako bilo, oduševio me je mali gradić na sjeverozapadu Danske, a oduševile su me i Danci. Svaki slobodan trenutak koriste da trče pored jezera, voze bicikl, malo automobila na ulici, pa su tako i mene izmamili da malo prošetam.
Nikada se nisam tako lijepo i opušteno osjećao kao pored tog njihovog jezera. Mir, tišina, a onda pored jedne klupe ugledam bijelu kuvertu i bilo mi čudno jer njihove ulice, putići i parkovi su toliko uredni, nigdje smeća nema. Sagnem se i pretrnem. Puna kuverta para, njihovih kruna, sve od 500. Pogledam okolo, nigdje nikog. Na kuverti piše ime. Vratim se odmah kod prijatelja u stan, nazovem ih i veoma brzo saznaše i nađoše čovjeka.
Pokupiše me autom, za dva-tri minuta smo bili ispred njegove kuće. Čeka nas na vratima. Kad je ugledao da držim kuvertu, polete, zagrli me: "Cak, cak..." to im valjda znači hvala. Odmah je otvori. Pomislih sad će brojati pare, a ja i ne znam koliko i što je bilo. A on izdvoji nekoliko novčanica, stavi mi u ruke. Nasmija se, pozva nas u kuću. Izvadi neke njihove kiflice, mazalice, napravi sok, na razblaživanje, kao nekad što smo mi služili. Nisam mnogo pričao, preveli su mi da je šetao pored jezera, sjeo malo da odmori i valjda mu je tada ispala kuverta a da nije primjetio.
Mene to nije zanimalo, razmišljao sam kako da i one novčanice što mi je dao ostavim negdje, ali nisam. Iznenadio sam se kad sam saznao da mi je dao 200 eura, a u kuverti je bili 2.500 eura u krunama. Rekli smo mu da smo iz Srbije, a on nije bio mnogo iznenađen. Još se jednom zahvalio, a ja sam se u Beograd vratio ponosan, a mogao sam isplatiti minus banci i očistiti kreditnu karticu. Nek nisam, sad i Danci znaju da su Srbi dobri momci- završio je svoju ispovijest Beograđanin.
Ma dragi moj Večernji ovako se nisam nasmijao od zadnjeg broja Ferala.Vi ste stvarno čudo.