Prema stručnjacima, čak i najbolji i najbrižniji roditelji ponekad rade neke (ili sve) od ovih stvari, često bez da su toga uopće svjesni.
1. Vikanje
Svaki roditelj ponekad vikne na dijete, no kad postane uobičajeni obrazac ponašanja, vikanje može imati negativni emotivni učinak i na dijete ostaviti trajne posljedice.
- U idealnom utopijskom svijetu nitko nikad ne bi podizao glas na dijete, no to u svakodnevnom životu gotovo nije ni moguće - kaže autorica knjige Daughter Detox: Recovering from a Unloving Mother Peg Stree.
Ipak, dodaje Stree, velika je razlika između vikanja u nekom trenutku (nakon čega je poželjno reći 'Žao mi je što sam vikao', 'Porazgovarajmo o tome' i sl.) i trajnog bombardiranja djeteta vikom, pod parolom discipliniranja...
- Vikanje ima smisla u nekim situacijama, na primjer kad dijete radi nešto opasno ili štetno i morate mu brzo privući pažnju, no osim toga, istraživanja pokazuju da nije učinkovit način navođenja djece da promijene svoja ponašanja - objašnjava Stree, a istraživanja su pokazala i da djeci narušava samopoštovanje i potiče kod njih razvoj agresivnih ponašanja.
Zato socijalna radnica i autorica Carla Naumburg savjetuje da kad osjetite potrebu za vikanjem, napravite doslovno bilo što drugo, što god je potrebno da se smirite i riješite se napetosti, da možete ponovno djeci strpljivo objašnjavati stvari, bez podizanja glasa.
2. Uspoređivanje braće i sestara
Roditelji s više djece znaju koliko im se djeca od najranije dobi međusobno razlikuju, no takvo uspoređivanje pred njima, čak i kad je naizgled beznačajno, djeci može naštetiti.
- Potrudite se da ih ne uspoređujete naglas - kaže Streep i dodaje da je to toliko uobičajeno ponašanje da u ima i svoj termin u psihologiji; roditeljski diferencijalni tretman.
Istraživanje koje je proučavalo akademski uspjeh prvorođene i drugorođene djece da bi se utvrdilo koliko su braća i sestre sposobni u odnosu jedno na drugo otkrilo je da su na ocjene tinejdžera utjecala uvjerenja njihovih roditelja o tome tko je od njih pametniji, iako se ta ista roditeljska uvjerenja nisu uopće temeljila na njihovim dotadašnjim ocjenama.
3. Etiketiranje
Isto kao i uspoređivanje i etiketiranje djece može biti štetno za njihov razvoj jer djeca preuzimaju 'etikete' koje su im roditelji dodijelili, a kasnije ih može biti jako teško odbaciti. Čak i naizgled pozitivne etikete mogu biti problematične, upozoravaju stručnjaci.
- Kad djetetu kažemo da je pametno ili da je sportski tip, ono između ostalog čuje da je 'to što je rođen pametan jedini razlog zbog kojeg dobro prolazi na testovima' ili da je 'dao gol na utakmici samo zato što što ima takve fizičke predispozicije' - objasnila je za portal Huff Post odgojiteljica za roditelje i autorica Amy McCready. Takvo će dijete, dodaje, odrastati zbunjeno i obeshrabreno, preispitujući vlastite sposobnosti.
Ona savjetuje da umjesto etiketiranja pokušajte djetetu dati opisnu pohvalu tipa 'Vidjela sam da si bratu pomogao da napiše zadaću, to pokazuje odgovornost' ili 'Vidim koliko se trudiš, ponosna sam na tebe...'
4. Ne pričanje o emocijama
Jedan od najvažnijih poslova roditelja je pomoći djeci da razviju emocionalnu inteligenciju, učeći ih da prepoznaju svoje osjećaju i imenuju ih, no dijete to ne može ako od roditelja dobiva poruku da ne bi ni trebalo imati neke osjećaje - ili pak da su i sami osjećaji 'loši'.
- Reći djetetu npr. da je beba jer plače okrutno je i potaknuti će ga da umanji svoje osjećaje i da se udalji od drugih - rekla je Stree.
Umjesto toga, podsjetite sebe i dijete da su svi osjećaji 'ispravni' i pokažite mu kako da sam s njima upravlja.
Ako ste uznemireni jer ste u trgovini nešto zaboravili, podijelite to: 'Ljuta sam, zaboravila sam uzeti mlijeko’. Kad to kažete, možete pokazati i kako se vi s tim nosite, na primjer: 'Duboko ću udahnuti da se smirim, to mi često pomaže’, savjetuje Child Mind Institute.
- Prođite sa svojim djetetom kroz sve korake razumijevanja vlastitih osjećaja i pomozite mu da otvoreno o njima govori - kaže Stree.
Časna sestra (55) oduševljava mladolikim izgledom: "To je zato jer nemaš muškarca u životu"
