Kad je izgubio posao, nitko nije očekivao da će Tomislav B. (39) već sljedeći dan skočiti iz kreveta i otrčati na burzu ili pretraživati internet za novi posao. Šok je to, govorila je obitelj, treba vremena. Mjesec, tri, šest. Tomislav je i dalje bio na mjestu. Nešto tu nije bilo u redu. Daj, trgni se, govorili su mu, a njemu se činilo kao da ga tjeraju da sa slomljenom nogom preskače prepreke. Nije imao snage nizašto.
– Da sam barem imao nogu u gipsu – kaže.
– Tada bi mi vjerovali da zaista ne mogu.
Depresija, kao i mnoge druge mentalne bolesti, najviše bole jer su okolini često nevidljive, teško pojmljive i stigmatizirane. I upravo je zato najnovija metastudija australskih znanstvenika, koji su procijenili da je Hrvatska, uz Nizozemsku, apsolutni neslavni rekorder Europe, ali i svijeta, po depresivnim poremećajima, odnosno po šteti koju ona čini ljudima, alarm za uzbunu, ali i potvrda da u njoj nema ničega sramotnog i da oboljeli nije sam.
Dobre šanse za oporavak
Stopa dizabiliteta, što je samo stručni izraz za one ljude koji zbog bolesti ne mogu raditi i općenito funkcionirati u društvu, kao što nije mogao Tomislav, u Hrvatskoj je viša od sedam posto. No depresija se može – i mora – liječiti, i to vrlo uspješno, govore domaći psihijatri.
– Kao kod svih bolesti, što prije počne liječenje, bolje su šanse za oporavak te on kraće traje – govori dr. Darko Marčinko, pročelnik Zavoda za personologiju i poremećaje hranjenja KBC-a Zagreb. Upravo je taj dio – prvi dolazak liječniku – problematičan. Jedno od objašnjenja zašto je Hrvatska tako visoko na ljestvici moglo bi biti to da pacijenti kasno dolaze po pomoć te su stoga liječenja dulja i posljedice teže, odnosno depresivna su stanja veće “opterećenje”, kako glasi definicija Svjetske zdravstvene organizacije. Treba istaknuti da Hrvatska vuče i posljedice rata, među kojima je i PTSP, koji često prati depresija. Razloga su dva: neprepoznavanje simptoma – kao što su dulji periodi slabog raspoloženja, tuga, umor, ravnodušnost, napetost i razdražljivost, poremećaji sna, apetita, gubitak koncentracije – te stigma vezana uz duševne bolesti.
Naši liječnici opće prakse jako dobro prepoznaju simptome, a kod blažeg oblika mogu i pomoći
Lakše liječenje
– Naši liječnici opće prakse jako dobro prepoznaju simptome, a kod blažeg oblika mogu i pomoći, tako da pacijent ne mora na specijalizirane odjele ako mu to izaziva nelagodu – poziva Marčinko da potraže pomoć te ističe kako je stopa samoubojstva, što je najgori ishod neliječene depresije, kod nas znatno smanjena.
Bilo bi pojednostavnjeno visoku stopu depresivnih stanja samo vezati uz lošu ekonomsku situaciju, jer ako postoji jaka predodređenost, velika je mogućnost da će se depresija javiti i bez vanjskog povoda, no depresivna stanja, uz anksiozna, zaista imaju vanjske okidače bolesti, a ekonomska kriza i neizvjesnost jedna je od najčešćih. I to primjećuju liječnici.
Istraživanje australskih znanstvenika ipak treba uzeti s dozom rezerve. Podatke kojima barataju prikupili su iz raznih izvora, kako sami navode, te iz procjena SZO-a. Države u kojima je psihička bolest stigma nemaju podatke pa je stopa niska. Prema njima, područje Bliskog istoka, sjeverne Afrike, istočne Europe i Kariba opterećeno je depresijom stopom od pet posto, dok je ona najniža u istočnoj Aziji, Australiji i Novom Zelandu.
