Priča uvijek nađe priču – ushićeno poput kakvog zaigranog djevojčurka izgovara Sanja Sudar, zastajkujući kako bi se fotografirala u opravi barunice Terezije Janković pa si s infopulta na mail poslala tu fotografiju, za uspomenu.
Prsti joj se zatim zaustavljaju na ekranu špajz karte. Otvara je i bira na njoj prikaz starinskoga recepta za paštetu od čvaraka. Tek što su sa sljedećeg ekrana pjevice odcvrkutale svoje, zastaje Sanja uz vremensku crtu i počne govoriti kako je Suhopolje nastalo zahvaljujući grofovima Janković, prvenstveno Ivanu Nepomuku i njegovoj ženi barunici Tereziji, koji su tu počeli graditi jer je do njihova dolaska ovo mjesto nadomak Virovitice bilo nenastanjeno, močvara koju su dali isušiti. Otuda i naziv, isprva Suho Polje, danas Suhopolje. Negdje između zvalo se ono i Terezovac.
Obični promicatelj turizma
Sa Sanjom Sudar našli smo se u dvorcu Janković u kojem je i Centar za posjetitelje, a ona je direktorica. Nakon godina i godina propadanja, obnovljeni dvorac otvoren je lanjskoga svibnja, u jeku pandemije. Od onda do danas imali su 2000 noćenja.
– Kod nas gosti imaju prilike učiti o povijesti, ali i spavati u toj povijesti – objašnjava Sanja vodeći nas središnjim hodnikom na kojem je vremenska lenta.
Osim povijesnih činjenica iskopanih iz arhiva, zabilježene su tu i crtice iz svakodnevice grofovske obitelji, poput zgode kada Ilka Janković nije svog muža grofa Elemira – koji je dao današnji oblik dvorcu – danima pustila u bračnu ložnicu, tako ga kaznivši jer joj je za nekim ručkom opravu namjerno uprljao špinatom.
Prije no što će nas Sanja dovesti do lobby bara, odnosno salona za gospodu u kojem se toče pića lokalnih proizvođača, poput džina Kostelca iz Orahovice, a u vitrini su kolači svjetski nagrađivane slastičarke Sandre Jadek iz Slatine, iz središnjeg hodnika virimo u suvenirnicu. Sve izloženo je djelo domaćih proizvođača pa se tu prodaju i grofovska craft piva i platnena torba na kojoj se kočoperi kokoš, uz poruku "obični promicatelj ruralnog turizma". Kroz perivoj dvorca, u kojem je i 5D kino, a u koji možete navratiti i samo na kavu (obična je osam, a velika s mlijekom 10 kuna), s promotoricom ovdašnjeg turizma Martinom Šakom odlazimo do crkve sv. Terezije Avilske.
Ova klasicistička građevina jedinstvena je u kontinentalnoj Hrvatskoj, a s obzirom na to da se nalazi na podravskoj magistralnoj cesti, putnici često zastanu:
– Nastojim crkvu što više otvoriti ljudima. Prelijepa je i iznutra i izvana i šteta je da je ne vide – kaže župnik Ljubo Krmar.
Govori nam on o povijesti mjesta i crkve koja će ove godine obilježiti svojih 220 godina, a čiju je gradnju naručio grof Janković, Ivan Nepomuk, koji u kripti u crkvi i počiva. U sarkofagu do njegova pokopani su barunica Terezija i njihov sin. Iz crkvenog dvorišta u društvu umirovljene profesorice njemačkog jezika, slikarice Gordane Čurik odlazimo do galerije Stara apoteka gdje su izložena njezina djela, mahom ulja i akrili na platnu. Ljeti je galerija otvorena svaki dan, u ostatku godine u prozoru je slikaričin broj telefona pa će uvijek brzo i rado doći.
Još je jedan ponos ovoga mjesta nogometni klub koji će na Veliku Gospu, kada je u Suhopolju i najživlje jer je tada kirvaj, obilježiti 110. obljetnicu postojanja. Vodeći nas kroz klupske prostorije gdje su na starim fotografijama generacije suhopoljskih sportaša, trener Ivan pokazuje nam brojne pehare koje je klub osvojio. Ipak, najznačajniji je sportski uspjeh Suhopolja bio 1998., kada su na svome stadionu pred 8000 gledatelja "zabili" ondašnjoj Croatiji i ušli u prvu ligu.
Desetljećima vinski biskup
Sa sportskog terena stižemo i do vinskog podruma tvrtke Agroland gdje nas dočekuju voditelj Mladen Topolovčan i mještanin Darko Čurik, u mirovini od posla, ali ne i od službe vinskoga biskupa koju časno obnaša gotovo četiri desetljeća. On povijest ovoga zdanja koje je zacijelo nekim tunelom spojen s dvorcem ima u malom prstu pa tako na kraju, baš kao i na početku, priča uvijek nađe priču...
Prica da sluskinja Ilka nije pustila Grofa u njegovu spavacu sobu u njegovom dvorcu na njegovom imanju spada vise u bajke Ivane Brlic Mazuranic