S obzirom na to da je autocesta rasteretila staru Jadransku magistralu, bilo je ugodno putovati prema Brelima. Od onih nekadašnjih kolona ostala je samo fama o njima. Sa sladoledom u lijevoj ruci, koji mi je kapao na +33 stupnja i po vratima auta i po mojoj novoj picolovki (uskoj majici koju mi je nedavno poklonio jedan makarski galeb), spuštam se s magistrale vijugavom strmom ulicom i skrećem na označeni parking. Malcu na ulazu kažem:
Ruski jelovnik
– Može dva-tri sata parking, malo da se okupam, tak, pojedem nešto, ha?
– Gospon, parking iznajmljujemo samo na čitav dan. 80 kuna!
– Nisam gospon, nego novinar! – kažem malcu, vadim iskaznicu i počnem postavljati pitanja o njegovu poslu. Kako ga je bilo sram što radi na rampi, a studira za budućeg ministra ekonomije ili gospodarstva, zamolio me da mu ne spominjem ime, a on će meni dati gratis parking. Tako smo se dogovorili i na mikro razini pokazali da nismo ništa bolji od onih koje smo izabrali u Sabor.
Brela su prelijepa. Plaže kao u Tučepima i Makarskoj, ali nekako ljepše. Bit će da je to zbog pokojeg kamena i stijena što dijele šljunčanu obalu na više malih uvala koje se protežu od centralnih Solina pa sve do uvala Podcrkavlje i Luka. U Solinama sam susreo Nathana i Chloe iz Australije s boravišnom adresom u Berlinu. Pozvao sam ih na kavu i pitao kako su završili u Brelima.
– Vidjeli smo Plitvička jezera na Facebooku pa odlučili letjeti iz Berlina za Dubrovnik, gdje smo rentali auto pa sad putujemo do Plitvica i natrag. Mjesta biramo nasumce! – reče mi Nathan. Pitao sam ih što je po njihovome plus, a što minus naše turističke ponude.
– Minus?! Sve je plus. Osjećamo se sigurnima, nitko nas ne gnjavi, ne povlači za rukav. Plaže su prelijepe, idealno mjesto za odmor! – odgovori mi Chloe.
– Dobro, ali u Brelima nema mjesta za izlaske, pogotovo za mlade. Ima samo lounge bar Južnjačka utjeha na plaži Ikovac koji je više u Baškoj vodi nego u Brelima – odgovaram uporno pokušavajući izvući neki minus.
– Mi dolazimo iz Berlina. Mjesta za izlaske imamo. Ovo nemamo! – kaže mi Nathan pokazujući na obalu kojom se netom prosuo oveći val, vjerojatno od glisera koji je tu maločas prošao.
Profil gostiju u Brelima malo je drukčiji od onog u Tučepima. I ovdje je sve u znaku hotela i resorta, ali mi se čini da su gosti nešto bogatiji, a plaže nešto manje napučene. S obzirom na to da je najviše gostiju iz Njemačke, držat ću se njemačke preciznosti: 24% Nijemaca, 16,1% Čeha, čak 11,7% Rusa, zatim slijede Austrijanci i Slovaci s nešto manje od 6%. Zbog velikog broja Rusa ispred većine restorana napisan je jelovnik na ruskom. Bravo! Treba se prilagoditi gostima. Kad sam vidio jedan ruski par kako slatko mljacka veliku pizzu, nisam ni ja odolio. Sjeo sam u snack bar i mljackao pokraj njih. Kraj šetnice uz more jedna je bijela pudlica obavila veliku nuždu, a gazdarica je, sukladno brojnim oznakama, pokupila vrećicom iza nje i ostavila šetnicu čistom. Ovdje mi se činilo toliko idilično da sam očekivao kako će se iza prvog ugla pojaviti Bill Cosby familija.
Osim hotela s tri i četiri zvjezdice, gost u Brelima može spavati i u aparthotelu ili u mnogobrojnim privatnim apartmanima, kojih u ovom mjestu ne nedostaje. Za one koji si to ne mogu priuštiti otkrit ću da ima odličan hostel.
Idealno za parove s djecom
I sad, na kraju, osobno nikad ne bih ljetovao u Brelima jer nisam osoba koja se voli roštiljati na plažama. Brela su lijepo, mirno i čisto mjesto uz obalu idealno za parove s djecom koji izbjegavaju gužve. Ipak, dodatni sadržaj, odnosno turistička ponuda koja uključuje planinarenje, trekking i bicikliranje Biokovom može nagovoriti na nešto dulji ostanak. Izlazeći s parkirališta nakon dva-tri dana, a ne dva-tri sata, namignuo sam malcu na rampi i signalizirao mu da šuti. Salutirao je u šali, dignuo rampu, a ja u retrovizoru ostavio sjećanje na predivan kamen Brela (simbol Brela) i još ljepšu Brelku, Breljanku ili Brelanku (ili kako se već kaže) Katarinu Jurić.
