10 je sati ujutro. Na prvu bi se reklo jedan sasvim običan radni dan u Buenos Airesu. Kolone automobila na obilaznicama, gužve na avenijama i gradskim ulicama. Ali neki čudan miris se osjeća u zraku. Zašto ovi ljudi izbacuju glave kroz prozore i deru se? Pola sata kasnije evo me u centru gradu. Avenida Maipu. Krcata ljudima i automobilima. I ovdje isto. Sirenama iz automobila šetači uzvraćaju stisnutim šakama podignutim u vis. WTF? A vidi ovog frajera. Poslovan čovjek, nema što. Uglađen, fino odjeven, cipele lakirane, aktovka uglancana, svaka mu je dlaka na mjestu. Ali kravata... Muko moja! Bijela, s istaknutim grbom River Platea! Zanimljiva kombinacija. Uz lagani smiješak prolazim pokraj njega i mimoilazim se s djevojčicom od nekih 10-tak godina. Odjevena u školsku uniformu ali s jednim dodatkom. Oko vrata ima šal, također s grbom Rivera. Neuobičajeno!
Dva sata kasnije, nakon što sam u ulici Florida već prepun iskustva uspio iskamčiti koji pesos više od lokalnog dilera dolarima, zazvonio mi je mobitel. Poruka. Ricardo? Nisam ga čuo već više od mjesec dana.
"Jesi li slobodan večeras? Ideš sa mnom u kvart?"
"Slobodan sam, ali kakav kvart?", odgovaram i još mi ništa nije jasno.
"River večeras igra finale Libertadoresa. Idemo u Nunez. Okuplja se ekipa. Veliko platno, parilla i pivo. Kupim te u 18?"
"Dogovoreno!"
Aha, sad mi je sve jasno.
15 je sati. Napokon sam doma. Horizontala i kratki pogled na internet. Malo informacija za večeras, čisto da budem spreman ako dođe do situacije za sitnu provokaciju. Ah da, palo mi je na pamet. Jedna poruka za Gabrijela. "Ideš s nama večeras gledati River?". Samo da se zna, Gabriel je Ricardov najbolji prijatelj ali i žestoki navijač Boca Juniorsa. "Ne mogu, imam dogovor s tvojom majkom". Žestoki odgovor. Gotovo jednak kao njegovo prepucavanje s Ricardom prije nekih dva mjeseca kada je Boca izbačena iz tog istog Libertadoresa i to upravo protiv Rivera. Naime, sudbina je na otvaranju drugog dijela natjecanja uparila upravo ta dva najveća argentinska kluba. Na Bocinoj Bomboneri jedan je idiot u poluvremenu uspio provući ruku kroz ogradu i suzavcem poprskati suparničke igrače. Milosti nije bilo. Boca je izbačena, jedan je bjesnio, drugi je provocirao. Al shvatio sam, tako je uvijek među njima. Samo je pitanje tko će biti na kojem mjestu. Ali nakon incidenta River se malo po malo dovukao do finala.
18 i 30 sati. Nunez. Nalazimo se u velikom dvorištu pretvorenom u ljetno kino i to samo nekoliko kilometara od stadiona Monumental, najsvetijeg mjesta svakog istinskog Riverista. Atmosfera u dvorištu - blago rečeno paklena. Odmah po dolasku Ricardo me predstavlja domaćinu koji me odmjerava. Ne izgleda zadovoljno. Postavlja se ispred mene i prići mi put. Obraća se Ricardu. "Ovakav ne može unutra." Ostajem blago iznenađen, ali moj companero spašava stvar. Jedan hitri potez i bijelo-crveni šal nalazi se oko mog vrata. Domaćin se pomiče za korak. Ulaz je sada slobodan. "Kakve su ovo pizdarije?" Ricardo odmahuje rukom i upozorava me da ne skidam šal s vrata. O.K.
Sat vremena do utakmice! Već sat i pol slušam arsenal navijačkih pjesama, ritam pratim pljeskom. S ulice dopiru zvukovi petardi, nebo osvijetljeno vatrometom... Atmosfera ona ista kao u novogodišnje noći. Već mi trnci polagano prolaze kroz tijelo.
22 sata! Sučev zvižduk označio je početak utakmice. "Vamos", prolomio se glas iz 20-tak grla, toliko snažan da bi nadglasao i 100 Marija Šarapovih. Što se tek događa na stadionu među onih 62 tisuće, promislio sam. Nije prošlo ni deset minuta a latinoamerička krv je proradila na najjače. Igračima se, naravno, spominju majke. Pa je malo kriv sudac, pa su sve Meksikance na suparničkoj strani rodile isključivo majke kurve... I tako redom.
Točno u 22 sata i 44 minute kada je River zabio za vodstvo, 20 ljudi oko mene i još stotine u obližnjim dvorištima stvorili u takav zaglušujući urlik. Dijete sam Splita i jako dobro poznajem euforičnu atmosferu Poljuda, ali ovo zaista nikad u životu nisam doživio. Kad bi spojili riječi strast, euforija, ljubav i život u samo jednoj riječi dobili bismo odgovor na pitanje što to zapravo Argentincima znači nogomet. U ništa blažoj mjeri nastavilo se i tijekom poluvremena dok su na ekranu neki meni nepoznati stručnjaci na 'mute' razglabali o prvom poluvremenu. Iako sam ovdje stigao kao neutralni promatrač, ponijelo me. Te sam večeri postao vatreni Riverista.
U 20-toj minuti drugog dijela River je zabio drugi gol, a samo četiri nakon, i treći. U tom trenutku nebo se stapalo sa zemljom, rekao mi Mišo Kovač. Sve je bilo gotovo. Neopisivo slavlje moglo je početi u cijelom Nunezu. Kraj se dočekao na koljenima. Emocije su ponijele svih, a nekima je tolika doza sreće natjerala suze na oči. Tek dan poslije postao sam svjestan koliki sam zapravo sretnik. Iako je povijest River Platea zaista prebogata, ovo je njihov tek treći naslov u Copa Libertadores, a upravo tu povijest imao sam priliku doživjeti iz prve ruke.
>> 'Ako je smrt moje djevojčice razlog za sve ovo što sam danas, onda je on u potpunosti opravdan'
>> Apsolutno sve mini-markete drže Kinezi, trgovački lanci pojeli obiteljske trgovine
>> 'Poznati Plitvički hamburger za ovaj sendvič od tune izgledao je kao specijalitet kuće'
Gudrasi