Haggus je rođeni glumac, pokazao je to čim je prvi put kročio na kazališne daske. Hrabro se prošetao pozornicom Teatra Exit, odigrao svoju ulogu u predstavi Njuške, “nasmiješio” se publici, zamahao repom, podijelio brojne “puse” i osvojio glavnu nagradu za uspješan nastup – dobio je vlasnike i novi dom.
Otišao je u njega već iste večeri i zauzeo najvažnije mjesto u obitelji Brankice Džinić i Danijela Grünwalda – jastuk na krevetu u njihovoj sobi.
Dogovorili se i prije
Iako su se već prije dogovorili da će udomiti psa, kad su te subotnje večeri krenuli u kazalište, nisu ni slutili da će se kući vratiti s novim članom obitelji. Nisu znali da će na predstavu doći i psi iz Dumovca, a bila je to, kažu oboje, ljubav na prvi pogled.
– Haggus je bio živahan, hrabro je zakoračio na pozornicu, trčkarao, a kad smo ga došli pomaziti, dobili smo i poljupce. Odmah smo odlučili da je on taj kojeg ćemo udomiti, a posebno nas je oduševilo što su nam rekli da se ne mora vraćati u sklonište, već može odmah ići s nama – kaže Brankica i dodaje da su psi iz Dumovca predstavljeni nakon predstave koja ih je i oduševila i rastužila. Glumci su fantastični, pseće priče ispričali su savršeno, a najbolji im je jack russel i rotvajler Boris. Priznaju, u kazalište su došli s nekim očekivanjima, ali ipak nisu očekivali da će predstava biti baš tako dobra.
– Potresao nas je film o jednom skloništu i slike na kojima govore o uspavljivanju. Bili smo u Dumovcu, iako pse tamo ne uspavljuju, ipak je sve to tužno. Dolazi puno ljudi koji žele udomiti psa, no susreli smo neke koji su bili već četvrti put i opet raspravljali hoće li uzeti psa. Što tu imaš raspravljati, ili ga uzmeš ili ne – kaže odlučno Danijel.
I upravo je buđenje suosjećanja prema napuštenim kućnim ljubimcima bio razlog suradnje Teatra Exit i Gradskog skloništa Dumovec. Četveronožne njuške iz azila dvije večeri gostovale su na kazališnim daskama.
– Neke od priča koje glumci utjelovljuju u predstavi jako nalikuju životu pasa prije nego su spašeni i smješteni u sklonište, u kojem ih je 200-tinjak, različitih veličina i dobi – ističu u Dumovcu i dodaju da su prije zajedničkog pojavljivanja na pozornici redatelj i glumci posjetili sklonište i prošetali svoje pseće dvojnike.I dok je subota bila sretan dan za Haggusa, koji je zauvijek za sobom zatvorio vrata azilskog života, Hector je bio nešto slabije sreće, vratio se u sklonište i još traži svoje ljude i novi dom.
Koga povesti
U nedjelju su na predstavi sudjelovali Lor i Fabia, i njima su “Njuške” i Teatar Exit dali šansu da se predstave izvan azilske ograde i tako si povećaju šansu da što prije pronađu svoj idealni dom.
– Kada dobijemo priliku predstaviti pse iz skloništa na nekom javnom događanju, pred nama je uvijek težak izbor. Od njih dvjestotinjak treba izabrati tek dvoje ili troje. To su uglavnom psi za koje mislimo da ih inače udomitelji ne bi primijetili od prve, a mi ih bolje poznajemo i znamo da su apsolutno spremni pružiti svu svoju ljubav i biti nečiji savršeni kućni ljubimci – kažu iz Dumovca. Sretni zbog Haggusova udomljenja, dodaju kako se nadaju da će se ova suradnja nastaviti na obostrano zadovoljstvo.
Svoje zadovoljstvo zbog uspjeha već na prvoj predstavi na kojoj su krenuli i korak dalje od psećih priča iz predstave ne kriju ni glumci Teatra Exit. Dojmove su nam poslali s turneje po Istri, na kojoj nastavljaju misiju poboljšanja odnosa prema napuštenim životinjama pa su im na predstavama gosti psi iz azila u gradovima u kojima glume.
– Mislim da je to sjajno, bio sam presretan kad sam čuo – kaže Filip Križan koji se s Haggusom na pozornici družio i malo dulje od ostalih. Psi iz azila nisu bili u dvorani tijekom predstave, a psi vodiči i pomagači koji su jednom gostovali nisu ni najmanja smetnja. To su izuzetno smireni i pametni psi, dodao je.
Logično je, objasnio je Janko Rakoš, kad je predstava o psima, da se rade i akcije za njihovo udomljavanje. I svi glumci, uostalom, imaju pse.
– Tu se zaista nema što posebno reći, osim da sam oduševljen – kaže Rakoš.
I dok svi uključeni u akciju kojoj je cilj pronaći domove napuštenim psima ne kriju zadovoljstvo, četveromjesečni Haggus svojoj obitelji iz dana u dan dokazuje kako je odluka da baš njega dovedu u svoj dom bila najbolja odluka koju su mogli donijeti.
– Nisam prvu noć baš puno spavao, sve dok se Haggus nije namjestio na jastuk pokraj moje glave. Tek tada se smirio – kaže Danijel i dodaje kako je baš on prvi rekao da udome Haggusa. Iako je pun energije, jako brzo uči. Odmah je shvatio da je dekica u kutiji na terasi pripremljena za njega, ali i da je kuhinja mjesto gdje jako voli biti kad se kuha i kad se šire mirisi. Brzo je naučio i da prijateljica Frida ima puno dlake pa je zato najčešće lovi za njušku. A naučio je i da mu velika Frida neće pojesti hranu.
Dvorište sreće
Novim prijateljem oduševljeni su i mlađi članovi, studentica Enna i srednjoškolca Andy. Kažu, to je najluđi pas kojeg su do sada imali, stalno nešto izvodi i proizvodi zvukove. A Haggus će nakon privikavanja i igre s Fridom uskoro društvo raditi njemačkom ovčaru Ginu, koji je ostao sam jer mu je najbolji prijatelj, hrvatski ovčar Bleki, nedavno uginuo.
Dođu li njuške iz Dumovca ponovno na kazališne daske, mogla bi još koja od njih završiti u zagrebačkoj Dubravi. Na predstavu prvom prilikom idu i Enna i Andy, a kad Frida ostane sama, trebat će joj novo društvo. Enna je poželjela jednog Borisa, no možda i nju osvoji netko s glumačkim sposobnostima kakve je pokazao Haggus. A tada bi još jedan četveronožni azilant nakon kazališta mogao zaigrati i novu životnu ulogu, onu kućnog ljubimca u dvorištu sreće.
