Kontinent već neko vrijeme obiluje destinacijama koje nude više od uobičajenog. Danas je gotovo standardno na nekom razvijenijem seoskom gospodarstvu, odnosno OPG-u imati bazen ili kvalitetan restoran, glamping je već uobičajena pojava, a toplice su ostale kvalitetno nasljeđe iz prošlih vremena. I to sve ne mora se odnositi samo na Hrvatsku. Na sat vremena od Zagreba, u Sloveniji, nalazi se Rogaška Slatina, a na samo 3,5 km od tog poznatog lječilišta, u Zgornjem Sečovu, nalazi se Pomona, imanje s farmom, odnosno “turistična kmetija”, kako u Deželi zovu seoska gospodarstva namijenjena prije svega turizmu. Ime Pomona imanje je dobilo po drevnoj božici voća i voćarstva, a već i ono otkriva dobar dio priče o mjestu u kojem se uvijek može nešto otkrivati. I vlasnik Janko Zupanec od samog početka otkriva nove mogućnosti koje nudi imanje koje je generacijama u njegovoj obitelji.

– Naslijedio sam staru kuću za koju su mi mnogi govorili da je jednostavno trebam srušiti pa napraviti nešto novo. Stric mi je ostavio na izbor što želim, vjerovao je da ću napraviti najbolje. Rekao je da se novo uvijek može napraviti, a staro ne. I odlučio sam da ću kuću ostaviti shvativši kako imanje ima još puno mogućnosti u kojima nitko prije nije prepoznavao potencijal za uzgoj voća i povrća, ali i životinja, kao ni potencijal za turizam – kaže Janko.

Svinje žive na otvorenom
Njegova priča o teškim počecima, u kojima je i borba s birokracijom za državne potpore, ne razlikuje se previše od priča koje slušamo u Hrvatskoj. Naučili smo i mi da je za pobjedu u tom nadmetanju potrebna izuzetna strpljivost koju je Zupanec imao i razvio imanje u turističku lokaciju koja danas ima redovite goste iz istočnih i zapadnih europskih zemalja pa tako, recimo, gosti iz Moldavije bilježe svoj 16. posjet. Ukrajinci, kao i Rusi, nisu ništa neobično, a razloga za takvu popularnost pronaći ćete već u prvoj laganoj šetnji Pomonom.

– Sve što ovdje poslužujemo proizvodimo i radimo sami, od povrća, mesa i suhomesnatih
proizvoda pa do džemova, rakija i likera, sve je odavde. Ovo je neka vrsta kružnog gospodarstva u svrhu turizma, rekao bih. Od voća koje ovdje uberemo radimo i sokove, marmelade, sušeno voće, kompote... Jedino vinograd nemamo, ali su vina od naših prijatelja sa susjednog gospodarstva, kaže naš domaćin otvarajući domaću viljamovku napravljenu od krušaka iz velikog voćnjaka koji broji čak 2750 sadnica, 300 sadnica dunja uz drugo voće, a u koji je početno ulaganje bilo oko 75.000 eura.

Zupanec je ovaj voćnjak razvijao 16 godina. Uskoro slijede i praline, ali i liofilizacija voća, sušenje voća u smrznutom stanju. Inače, vina i rakije dobit ćete u prekrasnim čašama koje će podsjetiti kao je Rogaška Slatina, osim po lječilištu, poznata i po staklarstvu. Tradicija je, dakako, i mineralna voda koja se ovdje prodaje pod etiketom Tempel, a koja je doista gotovo pa čudotvorna, vjerujte nam na riječ. Kako smo stigli prije podneva, dočekao nas je doručak – tek pečeni, domaći topli kruh od heljdina i pirova brašna, domaća sušena šunka, domaće kobasice, sušena vratina slanina, sir, rajčica i paprika iz vrta, namazi od svježeg sira, bučinih koštica i bučinog ulja i od svježeg sira i hrena, jaja na oko s prženim špekom ili posuta čipsom od čvaraka, vanilin kiflice umočene u čokoladu ili umočene u čokoladu s kokosom te maslac, sve s imanja. Jako bismo voljeli kada bi standardni švedski stolovi u domaćim hotelima s pet zvjezdica nudili ovako nešto za prvi obrok u danu! Odlična podloga za obilazak imanja. Kada se prođe vrt na ulazu koji je zapravo mali ekosustav u kojem je okupljeno 17 ljekovitih i začinskih biljaka, dođe se do uredno posloženih trupaca sibirskog bora s izbušenih 6300 rupa koje su stanište shiitake gljiva. Vrganje se ne može uzgajati, to je poznato, ali shiitake gljive može i od njih radimo niz jela – kaže naš domaćin.

U okolnoj šumi je 17 vrsta stabala. Iznad povelikog ograđenog prostora u kojem slobodno lutaju – svinje.
– Stalno su vani, imaju, naravno, zaklon jer smatramo kako je najbolje kada su stalno vani i mogu se hraniti omiljenom hranom, a to su žirevi kojih ipak nije dovoljno pa im se dodaje i krmivo. Bitno je da su zadovoljne, a to se ne može postići ako su stalno u zatvorenom, a i ne vjerujemo da se uzgojem na farmama može dobiti ovakvo meso – kaže Janko Zupanec.

Riječ je o krškopoljcima, autohtonoj slovenskoj pasmini svinje interesantnog izgleda, sa širokim bijelim “remenom” na tamnosivoj površini kože. Iznimno je zanimljiv prizor gledati ih na otvorenom, jedino ih se tako i može uzgajati. Sve suhomesnate i mese delicije dolaze od mesa ovih svinja koje su ponešto drugačije od hrvatskih rođaka. Tek malo dalje, kada siđete s drvene staze, dolazite na najposebniji dio imanja Pomona. A to su dva staklenika u kojima se akvaponski uzgaja povrće. Ako niste znali što je to akvaponika, ništa čudno jer se radi o sustavu kojim je doista teško postići dugoročni uspjeh, no Zupanecu ipak ovaj nesvakidašnji način uzgoja polazi za rukom. Riječ je o uzgoju povrća u plastenicima, poput hidroponskog uzgoja, samo ovdje većina neophodnih sasojaka dolazi od riba koje plivaju u bazenu ispod staklenika. A riječ je o albino kečigi, sibirskoj i zvjezdastoj jesetri, šaranu, beluga jesetri od koje se inače dobiva i najbolji kavijar, ukupno 30 peletima hranjenih riba koje oplemenjuju vodu. Njome se napajaju sadnice različitih salata i drugog povrća, ali i ljutih papričica poput jedne od najljućih uopće, carolina reapera. Inače je staklenik nastao na temeljima stare vrtlarije koja je nastala još u 20-im godinama prošlog stoljeća. Sve što ovdje raste dobit ćete kada u Pomoni sjednete za stol. Odmah ispod staklenika je nasad od 40 grmova bazge koji bi trebali dati 500 cvjetova od kojih se onda radi izvrstan sok koji smo kušali. Odmah iznad postavljen je teren za gradnju paviljona gdje će se točiti rakije i likeri iz Pomone te vina i pjenušci prijatelja vinara. Kao svojevrsnu kulminaciju dugogodišnjeg razvoja Janko Zupanec predstavio je vidikovac za koji su temelji već iskopani.

Podrum kao iz “Igre prijestolja”
– Bit će visok 25 metara, a želim da se s njega vidi i Sljeme! – kazao nam je. Gosti koji će se popeti vanjskim stepenicama do 22. kata, potom unutarnjim do prostorije od 27 kvadrata moći će uživati u domaćoj hrani i piću. No već sada gosti se mogu odmoriti koristeći biobazen napunjen vodom iz prirode. U donjem dijelu zgrade s hotelskim smještajem su i wellness te sauna. Osam soba je onakvo kakvo bi se očekivalo na jednom ovakvom imanju, s drvenim krevetima i namještajem, ali s televizorima i Wi-Fijem. O njima mogu posvjedočiti gosti iz čak 65 zemalja, koliko ih je do sada posjetilo Pomonu. Poseban je doživljaj posjet staroj obiteljskoj kući od koje je sve krenulo, a koju je Janko Zupanec ostavio onakvom kakvu ju je i naslijedio, sa starim kaminom i namještajem. Ondje je i krušna peć iz koje dolazi fini kruh, djelo Andreje i Silvije, koji se poslužuje uz ostala jela na stolovima uređenog restorana gdje se po lijepom vremenu može jesti i vani. Ručak je bio u tonu doručka – juha od buče, miješana salata od povrća iz vrta (mahune, rajčica, paprika, zelena salata, radič), pečeno domaće pile, pečena svinjska vratina, pečena teletina, pekarski krumpir, kuhana heljda, kaša od zobi te predobar i divno aranžiran sladoled od dunje te štrudla od oraha. Za proslave služi dvorana u podrumu restorana koja pomalo podsjeća i na one srednjovjekovne, da ne kažemo iz “Igre prijestolja”. Na imanju Pomona doista ništa ne nedostaje. I to na manje od sat vremena od Zagreba.