Te boce i spremnici za hranu izrađeni su od vrsta plastike koje su dizajnirane za jednokratnu upotrebu i lakše se raspadaju u usporedbi s čvršćim plastikama, poput onih korištenih u Tupperware posudama, piše Daily Mail. Ponovna upotreba tih proizvoda također povećava izloženost stirenu, tvari prisutnoj u sintetičkoj gumi i plastici, koja može povećati rizik od raka jednjaka i gušterače. Sherri Mason, profesorica i ravnateljica održivosti na Sveučilištu Penn State Behrend, usporedila je učinke s načinom na koji ljudi gube stanice kože. "Znamo da naša koža stalno odbacuje stanice," izjavila je. "A to je ono što rade i ovi plastični predmeti – stalno ispuštaju čestice." Plastika u prosjeku sadrži 16.000 kemikalija, od kojih je 4.200 označeno kao "vrlo opasne", prema Agenciji za zaštitu okoliša (EPA).
"Normalni ljudi, kada gledaju uzorak vode, ako vide vidljivu plastiku, bit će zgroženi," rekla je Mason. "Ali ne shvaćaju da su zapravo nevidljive plastike najveći problem." Nanoplastike su toliko male da mogu prodrijeti u krv, jetru i mozak kada prijeđu crijevnu barijeru, dopuštajući im da prolaze kroz stanične membrane i ulaze u krvotok. "Postoji značajan potencijalni utjecaj na ljudsko zdravlje povezan s ponovnom upotrebom plastike, bilo da se radi o napitcima ili hrani," rekla je Mason za Washington Post. Iako još nijedan slučaj konzumacije ovih čestica nije izravno povezan s rakom, nakupljanje tih nanočestica u ljudskim tkivima povećava kemijsku toksičnost koja može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući rak i razvojne poremećaje kod djece.
Studija koju su ranije ove godine proveli istraživači sa Sveučilišta Columbia otkrila je da prosječna boca vode sadrži 240.000 čestica, što je prvi put da su istraživači uspjeli identificirati plastiku u jednokratnim bocama za vodu. To je unatoč tvrdnjama da je flaširana voda zdravija od vode iz slavine, no istraživači upozoravaju da je to ništa više nego marketinški trik. "Još uvijek ima mnogo ljudi koji, zbog marketinških poruka, vjeruju da je flaširana voda bolja," rekla je Mason za The Post. "Ali ovo je ono što pijete uz taj H2O."
Zagrijavanje plastike također povećava brzinu ispuštanja nanoplastike i toksičnih kemikalija iz jednokratnih boca ili spremnika za hranu u vodu ili hranu. Čak i ostavljanje plastike na suncu može uzrokovati ispuštanje toksina u hranu, no Rob Danoff, osteopatski obiteljski liječnik iz Philadelphije, naglašava osnovno pravilo: nikada ne koristite mikrovalnu za plastiku. Kada se plastika zagrijava, toplina razgrađuje molekularnu strukturu, što dovodi do ispuštanja kemikalija. Međutim, to ovisi o vrsti plastike koju koristite i vrsti hrane koju zagrijavate. "Namirnice poput mesa i sireva, dosežu vrlo visoke temperature i mogu uzrokovati deformaciju ili otapanje plastike," rekao je dr. Danoff za web stranicu Američkog osteopatskog udruženja. "To, zauzvrat, može uzrokovati da kemikalije prodiru iz plastike u hranu," dodao je.
Ako niste sigurni može li se plastika zagrijavati, trebali biste pogledati dno proizvoda, gdje će biti označeno simbolom za sigurnost u mikrovalnoj pećnici ili uputama koje to potvrđuju. Proizvodi koji ne navode takve informacije vjerojatno su među onima koji ispuštaju kemikalije i nanoplastike u hranu. "Važno je uvijek pažljivo čitati oznake na plastičnim spremnicima prije nego ih stavite u mikrovalnu," upozorio je dr. Danoff. "Ako niste sigurni, najbolje je zagrijavati hranu u posudama koje su sigurne za mikrovalnu, izrađenim od drugog materijala, poput stakla ili keramike." Što se tiče boca za vodu, stručnjaci savjetuju korištenje proizvoda od nehrđajućeg čelika ili stakla.
Loše za zdravlje: Ove namirnice prije kuhanja nikada ne biste trebali prati!
