Nismo bili na tisućitoj radionici, ali zato smo i ove godine uspjeli osigurati svoje mjesto na Decanterovim laureatima - sigurno najatraktivnijoj Jeleninoj radionici za koju se svake godine u Pupitresu traži mjesto više. Nije ni čudo kad novopečeni i oni iskusniji ljubitelji vina znaju da će na jednom mjestu moći okusiti, ocijeniti i razmijeniti mišljenja o svim hrvatskim vinima koja su ove godine na Decanteru osvojila platinasta i zlatna odličja. Budući da neka od vina s ove prestižne liste nisu bila dostupna ni prije objave rezultata, jasno je da se radi o jedinstvenoj prilici koja se ne propušta.
O Decanteru...
– Ove godine je ponovo postignut rekord, osvojili smo gotovo dvostruko više medalja nego prošle godine, a bila je ovo i rekordna godina što se tiče prijava pa je time naš uspjeh još veći: poslano je 18244 uzorka iz 54 zemlje. Vinari su sve hrabriji, usude se izići sa svojim vinima na natjecanja što je jako pohvalno. Mi to podržavamo svim srcem i poručujemo im da je to sjajna stvar – s iskrenim oduševljenem objašnjava nam Jelena s kojom smo ove godine razgovarali nakon radionice jer tijekom nje vladalo je takvo uzbuđenje, polaznici su sve informiraniji, znaju više, traže objašnjenja i odgovore, a prtisustvo našeg velikog vinara Siniše Šoškića dodatno je naelektriziralo atmosferu. – Prošle godine je bilo vrlo jednostavno nabaviti sva ta vina, a ove godine kad smo imali dvostruko veći broj nagrađenih i nije više bilo tako jednostavno. Zapravo, bio je to pravi izazov – kaže Jelena koja je s nekim vinarima provela sate na telefonu objašnjavajući im zašto bi trebali nekoliko boca svog vina prodati za radionicu, a od svih platina i zlata s ovogodišnjeg Decantera jedno se vino nije našlo na radionici. Razlog više nego opravdan. – Jedan od vinara odlučio je odmah nakon proglašenja povući svoje vino od distributera i povisiti cijenu četiri puta. Žestoko se protivimo ovako nepoštenoj praksi zbog čega smo odlučile preskočiti ovo vino i to smo polaznicima jasno iskomunicirale. Decanter tijekom ocjenjivanja uzima u obzir i cijenu vina pa je poprilično nepošteno odmah nakon proglašenja postaviti četiri puta višu vrijednost za svoj proizvod – nadamo se da to neće postati uobičajena praksa – kaže Jelena.
O trijumfu bregovite Hrvatske...
Hoćemo li pretjerati ako kažemo da je ove godine na Decanteru trijumfirala bregovita Hrvatska, pitali smo Jelenu, jer dosta je zlata i srebra završilo u toj regiji, a kao kruna uspjeha i jedna platina! – Jako sam ponosna na to, između ostalog i zato što puno polaznika vinske škole i ljubitelja vina percipira vina Zagorja, Međimurja, možda Prigorja i Moslavine kao vina s jako visokim kiselinama, koja se uglavnom biraju kad nam trebaju jako velike količine vina koje ćemo miješati s mineralnom vodom. To je potpuno pogrešno jer ova regija ima jako puno potencijala, čak i najviše od svih regija u ovom trenutku zbog čega zadnjih 5 godina doživljava nevjerojatan procvat. Osim toga, jedan od najvažnijih elemenata u vinu je kiselina, ona je život vina. Vino da nema kiselinu bilo bi nikakvo, kiselina je ono što mu daje poletnost, užitnost... Ne smijemo se bojati kiselina, važno je da su u ravnoteži s ostalim elementima: taninima, mineralnim solima, šećerima.... to nam sve čini tijelo vina. Važno je da su sve komponente u harmoniji, a ta kiselina će dati vinu jednu vibrantnost, sočnost, poletnost... Zašto se toga bojati? Mi obožavamo kiseline! – naglašava naša ugledna sommelierka s kojom se kroz ovaj razgovor nismo maknuli od bregovite Hrvatske, a za to postoji valjan razlog. – Ondje gdje osjetim najveći procvat zadnjih 6-7 godina je Plešivica. Plešivica je bila ta koja je prepoznata kao mala Champagna, podregija gdje se proizvode vrhunski pjenušci, gdje se koristi tradicionalna, klasična metoda. Obitelji Tomac, Šember, Jagunić, Kolarić, Ivančić... uvijek su oni bili ti koji su radili iskorak i nekolicina njih, osobito obitelj Tomac, svima su bili uzor i glavni pokretač promjena. Oni su ti koji dobiju neku genijalnu ideju i svi ih slijede. Sjetimo se pet-nata! Upravo je vinarija Tomac prije nekoliko godina prva u Hrvatskoj izbacila pet-nat i nakon nekoliko mjeseci stiglo nam je 11 pet-nata iz cijele Hrvatske. Znači, imamo vrlo moćne vizionare, jednostavne, a opet velike ljude koji jako puno toga nose na svojim leđima.
O Šoškiću....
– Siniša je vrlo skroman i ponizan u svom trijumfu. Divno je što to pokušava svoje priznanje prikazati kao zajednički uspjeh svih na Plešivici. Plešivica je postojala i prije njegove nagrade i svi mi znamo što je Plešivica i jako je volimo, ali ovo je nagrada za Šoškićev rad i trud. Ogromno priznanje. Sad odjednom svi znaju za Šoškića i trebaju znati! To je ono što me čini sretnom. Netko ode, uplati listić i dobije odmah na lotu, a netko čeka 40 godina. Koliko je to divno?! On je stvarno velika faca!
O Pupitresu...
– Kroz naše radionice prošlo je oko 70 tisuća ljudi koji imaju zajedničku strast, a to je vino. Ja ću svim tim ljudima poslati pozivnicu i nemam pojma što će se dogoditi. Otišla sam kod Štampara i pitala ga stane li tu puno ljudi? Ako nas bude 50 opet će biti lijepo, a možda nas bude 500 ili 5000. Ivana i ja još radimo plan proslave, hoću da se osjeti vinograd, zemlja, da bude zeleno, na zraku, da se ljudi susretnu. U Pupitresu su rođena mnoga prijateljstva, imamo i Pupitres bebu, kumstva... Želim taj dan biti okružena ljudima koji vjeruju u moj rad i vole vino i život!
Intervju s Jelenom Šimić Valentić u cijelosti pročitajte 16. srpnja u magazinu Slano & slatko kojeg možete kupiti u paketu s Večernjim listom
U magazinu još potražite:
Ljetni solsticij u spektakularnoj režiji restorana Noel
Konoba Buščina - nezaobilazna destinacija ljubitelja tradicionalne istarske kuhinje
Večera u Old Riveru: Meso koje čete tek upoznati
8 recepata u kojima je glavna zvijezda - sladoled
