Planinarska udruga Dinaridi iz Splita, zajedno s partnerima, Udrugom Pume 7. Gardijske brigade i Hrvatskom gorskom službom spašavanja, podigli su planinarsko sklonište na Dinari, predjelu Ošjak, na 1645 metara nadmorske visine.
Riječ je o najvišem planinarskom objektu u Hrvatskoj, koji nosi ime po prerano preminulom Dragi Grubaču, pasioniranom planinaru i hrvatskom branitelju. Svečano je otvoren prije mjesec dana, a gradio se više od tri godine, otkriva nam Darko Gavrić Čerčo, član Dinarida i HGSS-a.
– Ovo sklonište dio je jednog velikog projekta koji mi provodimo na Dinari. Uz to sklonište podižemo i druga, a radi se i planinarski put koji će biti jedinstven, prava svjetska atrakcija. To je tzv. ferata koja je u fazi izrade. Nadam se da ćemo je završiti do kraja ove godine. Bit će jedna od najvećih ferata u Europi koje su jako popularne među planinarskom populacijom, a kod nas ih gotovo i nema, odnosno nisu dovoljno atraktivne – kaže Darko Gavrić Čerčo.
Ferata na Dinari
Ferata je, pojašnjava, planinarska staza osigurana fiksnom užadi i klinovima po kojima je planinarenje i penjanje sve popularnije. – Osiguranom planinarskom stazom ili feratom nazivamo stazu koja je na najtežim dijelovima ili u cijelosti opremljena fiksnom užadi ili klinovima, što olakšava penjanje – podučava nas Čerčo.
Tvrdi kako svaki planinar može penjati ferate, nije neophodno prethodno iskustvo. Ali ih mora pomno birati, ovisno o težini, te započeti s penjanjem najlakših. Napominje kako je izuzetno važno i korištenje standardne opreme: kacige, rukavice i pojasa sa setom za feratu. – Ferata će, skupa s putovima i skloništima koje gradimo, Dinaru zasigurno uvrstiti na svjetsku planinarsku kartu – tvrdi Čerčo i napominje kako nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti aktivnosti drugih planinarskih društava.
– Veliku pomoć u izradi ferate dobivamo u ljudstvu od PD Promine iz Drniša. HPD Sinjal iz Kijeva na čelu s Markom Gojevićem godinama su sami održavali ovaj prostor. HPD Zolj Vrlika održava kuće na Dinari i Kamešnici. Svako društvo na neki način po Hrvatskom planinarskom savezu ima staze koje je dužno održavati. Rado jedni drugima pomažemo, što je dio planinarske etike – govori nam iskusni planinar.
Planinarska udruga Dinaridi vrlo je aktivna na Dinari, Troglavskoj skupini i Kamešnici. Svoj identitet sagradili su radeći na planinarskim stazama i izgradnji planinarskih kuća i skloništa. Čiste i obnavljaju izvorišta i stare bunare, a sudjelovali su i u akciji čišćenja kontejnera zaostalih na Dinari iz Domovinskog rata uz pomoć HGSS-a, HRZ i Ministarstva zaštite okoliša i prirode.
Rade i na obilježavanju mjesta stradavanja hrvatskih branitelja te izgradnji spomenika za poginule hrvatske branitelje na prostoru Dinare. – Porastom trenda bavljenja pustolovnim aktivnostima na otvorenom u svijetu, uz rad na poboljšanju planinarske infrastrukture, došli smo na ideju da povećamo turističku ponudu na našoj najvišoj planini Dinari. Ideja je napraviti feratu koja bi bila najduža i zasigurno najatraktivnija u državi, a i šire. Bit će duga preko kilometra, bit će svjetska senzacija – najavljuje Drago Gavrić Čerčo.
Gradnja skloništa, ovog na Ošjaku, a i ostalih, nije bila laka. Uspjeli su zahvaljujući partnerima, Udrugom Puma s kojom su podigli spomenik u znak sjećanja na 31 poginulog i jednog nestalog pripadnika Puma na Dinari i MORH-om koji im izlazi u susret kada im trebaju helikopteri ili kamioni.
– Ništa ne bismo napravili da nije ovih krasnih momaka iz 93. zrakoplovne baze Divulje koje popularno zovu Tovari i ja im se sada javno zahvaljujem – kaže Čerčo pokazujući fotografiju vojnog helikoptera koji nosi kućicu na Ošjak. Oni im prebace sve što im treba u dalekim i nepristupačnim prostorima. Što ne prebace, to planinari prenesu na leđima. – Kad nosimo i dva kilograma, znamo koliko nam pomoć MORH-a znači – poručuje Čerčo.
Tijekom radova koji su trajali tri godine, gore je bila jedna skupina ljudi, ali svi od stotinjak članova Dinarida dali su svoj doprinos, kao i brojni HGSS-ovci i planinari koji su dolazili pomagati.
Planinski turizam je prilika
U blizini je Velika Divjakuša, planinarska kuća spomen-dom Puma koja može primiti 25 planinara. To je jedan kapitalan objekt na Dinari na visini od 1632 metra, među planinarima jako je popularan, ishodišna je točka za najviši vrh Dinare, Troglav na 1913 metara i za okolne vrhove kao što su Jankovo brdo, 1780 metara i Lišanjski vrh 1793 metra.
– To su vrhovi koji su do sada planinarskoj javnosti bili nedostupni i nepoznati, ali zahvaljujući ogromnom naporu koji svi ulažemo, to se mijenja. Cilj nam je taj jedinstveni prostor koji smo prvi prepoznali, zaštititi. Tako vam to obično biva – planinari prvi dođu, obilježe planinarske staze, onda počnu planinariti prvo domaći pa inozemni planinari, potom počnu dolaziti turisti i na kraju naše institucije kao što su javne ustanove, parkovi prirode i u konačnici nacionalni parkovi.
Oni su zadnji, spavaju kao medvjedi. Mi smo godinama hodali s ljudima koji su dolazili kako bismo napravili stručnu podlogu da bi se prostor zaštitio, i to je napravljeno prije par godina, ali od proglašenja zasad ništa.
Mogu jedino pohvaliti Ivana Gabelicu iz javne ustanove Krš i more, on je jedan od rijetkih koji prepoznaje tu problematiku – kaže Darko Gavrić Čerčo. Dinara je naša najviša planina sa svojih 1831 m, a stijena Ošljaka jedna je od najviših stijena u Hrvatskoj.
Još početkom sedamdesetih godina bila je vrlo popularna među hrvatskim alpinistima. U to vrijeme ispenjano je nekoliko prvenstvenih alpinističkih smjerova koji i danas privlače klasične alpiniste jer kod nas nema kompaktne stijene koja je visoka preko 600 metara, podučavaju nas planinari. Znači, ovo nije bila prva i jedina aktivnost u stijeni Ošljaka do sada.
U ime planinara i HGSS-a, Gavrić se zahvaljuje i načelnici Kijeva Lidiji Slavić koja je bila pri ruci i gradonačelniku Knina Marku Jeliću koji je s njima zasukao rukave i kopao temelje na skloništu.
– Planinski turizam može podići cijeli ovaj kraj. Osim stočarstva, ondje nema opcija za drugi razvoj, a turizam, poradimo li na infrastrukturi i promidžbi, ima sjajne mogućnosti – drži Gavrić. Koliki interes među planinarima izaziva Dinara, svjedoči i podatak kako za jedan vikend kroz novo planinarsko sklonište prođe nekoliko stotina planinara iz cijelog svijeta.
– Bio sam nedavno gore i od sto planinara koliko sam ih otprilike izbrojio bilo je desetak Hrvata, a ostalo su Amerikanci, Irci, Englezi, Belgijci... – zadovoljan je Čerčo. Svijet je danas globalno selo, među planinarima se pročulo da je do najvišeg vrha Hrvatske sada lakše doći. Odakle god krenuli prema ovom skloništu, imate 4-5 sati hoda. Najbolje je krenuti iz Glavaša, koji je baza i na uspon na sam najviši vrh Dinare. Staza nije toliko fizički naporna, uvjerava nas Čerčo, koliko se hod odulji.
– Zato kad dođete gore imate lijepu planinarsku nagradu, fantastičan, nezaboravan pogled na sve četiri strane svijeta: na bosanske planine, na čitavu Dinaru, Biokovo, Mosor, Svilaju, Kozjak, šibenski arhipelag, čitav Velebit, Promina je na dohvat ruke, Ravni kotari, Zadar, Šibenik, Biograd... Dođite, nećete požaliti! – poziva Drago Gavrić Čerčo.
>> Mrežnica: Vesela livada i Otok ljubavi
malo im je naherena.....il su pili i delali ili merili z šlaufom...