Kratko lutanje zagrebačkim restoranima uvjerilo me da naš glavni grad mijenja svoju fizionomiju nabolje. Doduše, u poprilično sediranom ritmu, tipičnom za domaću kolektivnu depresiju. Emocionalno- intelektualna anemija koju možete fasovati na svakom koraku, od tramvaja do taksija ili bilo kojeg manjeg ili većeg kolektiva, vjerojatno će postati dio naše turističke ponude. Stoga je velika stvar da se tu i tamo pojavljuju male oaze optimizma.
Ovo je naravno samo mali osvrt na ponudu naših popularnih restača i, na sreću, nema namjeru biti mini dijagnoza naše mini zajednice. Osobno, vrlo sam sretan što sam imao priliku gostovati u restoranima kao što je Lateral. To je jedan od svjetlijih primjera promjene odnosa prema struci i kao takav pridonosi pozitivnim promjenama u širem kontekstu.
U Lateralu ništa nije prepušteno stihiji. Najsitniji detalji, kao što je, primjerice, serviranje umaka na tanjuru, dovedeni su na višu razinu. Umak se servira u posebnim teglicama, koje omogućavaju gostima da sami miksaju okuse po želji. Moram priznati da mi je to, osim što fora izgleda, otkrilo kako da saftić od mesa ne poplavi cijeli tanjur. A da ne govorimo o tome kako je izbjegnuto da sve zajedno ne izgleda kao ritualno samoubojstvo dotične životinjice.
Pečeni krumpirići posluženi su u malim košaricama koje nalikuju na mrežice za fritezu. Sve je osmišljeno do perfekcije. Takva je i kvaliteta hrane. Svakako bih vam preporučio da se uputite u Lateral i kušate juhicu od bundeve s đumbirom. To je sigurno jedna od boljih kombinacija koje sam ikada probao. Topla predjela više su nalik na listu božićnih želja, a ja bih vam svakako preporučio kremasti rižoto s tartufima, ovčjim sirom i rikulom, zaokružen čipsom od sira.
Dakle, po mom skromnom mišljenju, iznimno maštovito i ukusno. I tu bi negdje mogao doći zaključak ove mini rasprave o tome kako privatna inicijativa i strastveni odnos prema djelatnosti pridonose općem boljitku. Ili, ako želimo biti jednostavniji... nevjerojatno dobro!
