Specijalistica je opće kirurgije, uža specijalizacija joj je traumatologija. Radi dva posla, kao kirurginja na Svetom Duhu i u Samoboru u Kirurškoj Poliklinici Via Medica. Uz sve to, aktivno se bavi sportom i majka je prekrasnom, šestogodišnjem dječaku. Miljana Grbavac uistinu je Superžena, a Večernjaku je to 'prijavio', njezin suprug, također abdominalni kirurg.
- U medicini sam čitav život, još u osnovnoj školi znala sam da ću biti liječnica. U obitelji mi nitko nije liječnik niti ima ikakve veze s medicinom, ja sam prva - započinje svoju priču Miljana, rođena Koprivničanka koja je nakon završene gimnazije u Đurđevcu upisala medicinu u Zagrebu. Kirurgija je, priznaje, izazovan karijerni put za svakog liječnika.
- Posao kirurga je jako odgovoran i treba puno toga proći da bi se došlo do nekog rezultata. Najteže je balansirati privatni život i poslovni, uskladiti posao majke i kirurga. I moj suprug je također kirurg pa je sve još izazovnije - navodi. Za sada se, kaže, uspiju pokriti iako na raspolaganju nemaju 'baka i djed servis'.
- Oboje radimo prekovremeno, tu su i 24 satna dežurstva u bolnici, a nakon radnog dana imamo i privatan posao u klinici u Samoboru gdje i živimo. Najbitnije je da naš sin to ne osjeti - govori. U početku, kao ženi koja specijalizira kirurgiju bilo joj je teže jer se ta grana medicine smatrala 'muškim poslom'.
VEZANI ČLANCI:
- Kirurzi su nekad bili uglavnom muškarci, no to se drastično promijenilo. Diljem svijeta ima puno žena, sjajnih kirurga, a i kod nas u Hrvatskoj. Još uvijek, međutim, postoji predrasuda da je kirurg muškarac što, naravno, nije nimalo točno jer su žene pedantnije, mogla bih reći i odgovornije na neki način. Specijalistica sam traumatologije što je zapravo fizički posao, no nema nikakve zapreke da ga žena obavlja. Predrasude su i dalje tu, ali mislim da ih je sad sve manje i manje - iskreno će. U njenom radnom kolektivu na Svetom Duhu uglavnom su muškarci, no dobar su, kaže, tim i svi se odlično slažu i međusobno pomažu. Tijekom karijere, međutim, nije joj bilo lako u nekim trenucima, čak je i pomišljala o odustajanju.
- Osim probijanja kao žena kroz kirurgiju, zahtjevno je i to što je potrebno puno praktičnog rada. Svatko može naučiti iz knjiga, naštrebati, praktični dio je bitniji. Zbog toga ovisiš o starijim kolegama i njihovoj volji da te nauče, da ti dozvole operirati. Zbog toga je kirurgija put koji najduže traje, treba dugo vremena da stekneš samopouzdanje i iskustvo da sam kreneš u operaciju - kazuje. Svakodnevno na poslu susreće se sa žrtvama prometnih nesreća i to, veli, znaju biti najteže operacije ponekad.
- S posebno teškim ozljedama dolaze motoristi. Često nam dođu i oni koji prerežu udove motornim pilama. Zna biti baš teško, ne mogu to ni opisati. Katkad iz ničega pokušavamo ljudima spasiti ekstremitete, da se ne mora amputirati, a kad nekoga sašijete, bude sretan, bilo da je riječ o malim ili velikim ozljedama - opisuje svoj radni dan na Hitnoj Svetog Duha Miljana. Od stresa na poslu opušta se sportom.
- Prije sam igrala rukomet dugo, do fakulteta. Puno treniram, vježbala sam i za vrijeme trudnoće. Sport me opušta i svi moji kolege znaju da nakon dežurstva idem trčati. To je jednostavno moj način da se opustim malo. Stavim slušalice, trčim ili treniram kod kuće - govori. Za nju je Superžena svaka ona koja zna balansirati poslovni i privatni život, netko tko je istovremeno dobra majka, supruga i radnica, a u tom je balansu i najveći izazov.
VEZANI ČLANCI:
Njen uzor među ženama bila je jedna liječnica u KB Dubrava, vrsna maksilofacijalna kirurginja i majka petero djece.
- Imala je i nas studente uz sve to i bila je ok. Već tada sam htjela kirurgiju tako da mi je ona baš bila uzor. Danas ima dosta studentica medicine koje nam dolaze s faksa i puno njih me ispituje kako je to, a ja im uvijek pokušam dočarati, približiti jer znam da je i meni trebao netko takav. Zbog toga je moja poruka ženama da nikad ne smiju odustati, da mogu puno toga. One su te koje balansiraju više stavki odjednom i mislim da se može istovremeno biti uspješan na poslu i kao majka i supruga, no potrebni su upornost i trud - zaključuje.
Uvijek treba otici kod specijiste, ovakve treba izjegavati jos nije rodila osoba koja moze operirati od glave do pete!