Nakon pet godina druženja sa svojim radijskim alter egom Milivojem Lulekom, glumcu Saši Buneti smišljanje fora postalo je dio rutine koju uspoređuje s rezanjem luka – na početku ide teško i sporije, a s vremenom ste sve vještiji i brži. Kako je dobio ulogu radijskog zafrkanta koji u jutarnjem programu radija Antene slušateljima podmeće razne smicalice, zašto ne voli političare i zbog čega uči stepati, Saša nam je otkrio u intervjuu.
Kako je došlo do vašeg angažmana na radio Anteni?
Prihvatio sam ovaj zadatak na nagovor kreativnog direktora Antene. Početna ideja bila je da budem radijski Casanova koji će zvati tajnice i kroz zafrkanciju ih nagovoriti da mu daju broj mobitela, no taj se koncept nije pokazao uspješnim i došli smo do Luleka.
No na početku niste znali što Lulek zapravo znači, zar ne?
Ime sam smislio sam, a kolega Kruno Belko dosjetio se prezimena. Ta kombinacija bila mi je jako štosna, ali kao rođenom Riječaninu pravo značenje riječi lulek nije mi bilo poznato. Bio sam uvjeren da to ima veze s lulom i nije mi bilo jasno zašto se svi tako urnebesno smiju kad im kažem Milivoj Lulek sve dok me prijatelj nije prosvijetlio i otkrio da u zagrebačkom žargonu to znači muški spolni organ.
Tko vam pomaže u smišljanju fora i je li lagan posao zeznuti druge?
Moja je desna ruka Luka Bulić, sve smicalice radimo zajedno. S godinama mi je postalo lakše raditi jer, da bi mi fora uspjela, prije mi je trebalo i 20 minuta, a sad već u petoj minuti od sugovornika dobijem ono što mi treba. S druge je strane teško jer smo dosta ideja potrošili, a premalo smo tržište da bismo neke ideje ponovili u promijenjenom obliku. Primjerice, kad želiš napraviti neku zezanciju na temu brodogradilišta, ograničen si jer imamo samo dva veća brodogradilišta, ono u Rijeci i Splitu, koje je zapravo u stečaju. Imali smo problema kad smo smišljali i fore za Uskrs, htjeli smo napraviti zafrkanciju s nekom farmom jaja i otkrili smo da je u Hrvatskoj službeno registrirana samo jedna farma jaja, što znači da kad jednom iskoristiš tu foru, više se nemaš priliku zezati s farmama jaja jer mi imamo samo jednu. Osim toga, ljudima je moj glas postao prepoznatljiv i kad, recimo, nazovem tajnicu Željka Keruma, ona se samo počne hihotati i govoriti: “Gospodine Lulek, to ste vi” i poklopi mi slušalicu.
Pokušavaju li drugi smjestiti vama neku smicalicu?
Da, i to sve češće (smijeh). U ski-servisu, gdje već godinama servisiram skije, pokušali su me zeznuti kada sam im donio skije na servis. Rekli su mi da će skije biti gotove za pola sata, a da dotad odem na kavicu. Vratio sam se za pola sata i pitam ih gdje su skije. A oni mi pokažu drvene skije od tri metra! Pogledam ih u čudu i opet pitam: “OK, a gdje su moje skije?” Na to mi dečki iz servisa otrgnu račun sa skija i kažu: “Jeste li vi Saša Buneta, živite li na toj i toj adresi”. Ja odgovaram potvrdno i oni mi kažu: “Pa to su onda vaše skije”, a ja ih i dalje uvjeravam da sam na servis donio salomonke i da sam ih tu već servisirao i lagano se već tresem kad u tom trenutku iza vrata izvire dva dečka i s ogromnim smiješkom mi kažu: “Jesmo vas zeznuli”. Slično mi se dogodilo kad sam se naručivao kod doktorice. Nazvao sam da dogovorim pregled, a ona se smješka i samo odgovara: “O.K., O.K., O.K.” i ja skužim da misli da je muljam i pitam je opet kad mogu dobiti termin i ona mi nastavi samo govoriti O.K. Morao sam je uvjeravati da mi zbilja treba termin i da je ne zafrkavam. Nekad mi je teško u dućanu nagovoriti prodavačice da mi narežu mortadelu jer se počnu smijuljiti i govoriti: “Joj, Lulek, nemojte mene zafrkavati” jer misle sa sam ih došao zezati. Onda im moram objašnjavati da samo hoću da mi narežu salamu, ništa drugo.
Volite li zafrkavati i prijatelje ili nepoznate osobe?
Moj je cijeli život jedna velika spačka i smještam ljudima koje volim, one koje ne volim, njima ne. To je uvijek problem jer se prijatelji uvijek pitaju zašto baš njih uhvatim u đir. One koje volim gušt mi je iz ljubavi zezati, a koji mi nisu simpatični, nisu vrijedni moje zezancije i s njima sam služben. To je često problem jer mojim prijateljima nije jasno zašto ih sprdam kad smo tako dobri i znaju se ponekad naljutiti. Ali kasnije se zajedno tome smijemo. Jedan me kolega malo zafrkavao na probama za jednu predstavu, ali ja mu nisam vratio taj tren. Čekao sam nekoliko mjeseci da se to sve slegne i da on malo zaboravi tu situaciju i onda sam ga pozvao na kavu. Rekao sam mu da je najbolje da se sjednemo negdje u neku sobu da me dobro našamara i natuče. On me zbunjeno pitao: “Zašto bih te tukao”, a ja ispalim: “Pa možda zato što sam zaljubljen u tvoju ženu”. Zasuo me pitanjima da kako sam se ja zaljubio u nju, koliko dugo to traje... Onda sam shvatio da je vrag odnio šalu i da on zbilja misli kako sam zaljubljen u njegovu ženu i odmah sam mu priznao da se šalim. Nije mi povjerovao i cijeli mi je dan slao poruke da je on to ipak prihvatio i da mu nije lako zbog toga, ali eto... Jedva sam ga uvjerio da nisam uopće zaljubljen u njegovu ženu.
Sklonost zafrkavanju nasljedna je u vašoj obitelji...
Mama nije baš za zezanciju poput tate, brata i mene pa se zna naljutiti kad joj napravimo neku spačku, ali s godinama se navikla da je tako uzmemo u đir. Malo se pobuni, ali mislim da bi joj bilo čudno kad je ne bismo više zafrkavali. Tata Milan majstor je zezancije i neke su njegove šale već legendarne, ali znale su mu se i obiti o glavu. Nakon što je organizirao sprovod čovjeku koji je bio živ, dobio je uzvratni udarac. Prijatelji su mu smjestili i stavili u oglas da on prodaje svoj automobil, naravno naveli su jako nisku cijenu. Telefon je zvoni danima i stalno. Svaki put kad bi zazvonio, onaj tko bi se javio samo je uzviknuo “prodano”!
Dosta se kao Milivoj Lulek sprdate s Europskom unijom, kakav je vaš stav o EU?
Moje je privatno mišljenje ni vrit ni mimo. Nije da sam neki eurofil niti sam euroskeptik, nego sam diplomatski negdje između. Mislim da ulaskom u EU svoje probleme nismo ostavili iza sebe, ali nemamo ni drugu opciju. Općenito mislim da moja generacija neće imati puno koristi od EU, ali naša djeca i unuci sigurno hoće. Volio bih da nam članstvo u Uniji pomogne da zemlju dovedemo u red, da se riješimo kriminala i korupcije i zapošljavanja ljudi po stričevima, tetama i sličnim rodbinskim linijama. Obogatiti se sigurno nećemo preko noći, ali izgleda da nažalost ne možemo sami pa nam očito treba neki redatelj koji će koordinirati nama.
Kakvo mišljenje imate o političarima? Što vam smeta kod njih i njihova vođenja države?
Politika me jako zanima i kritičan sam prema našim političarima, a bolje bi bilo pitanje što mi ne smeta kod njih. Nažalost, zbog cijele situacije u državi o političarima nemam pozitivno mišljenje, ali sami su si krivi za to. Svaki put kad se promijeni vlast, mislim da će ipak netko nešto dobro napraviti. S vremenom sam skužio da, tko god se petlja u politiku, nema neki obraz. Svaki se put razočaram jer je to postao biznis i ništa drugo. Ljutit sam na političare, ali i na narod koji ne reagira malo žustrije. Ja živim pristojno za današnje uvjete i bilo bi licemjerno da budem na čelu pobuna i demonstracija. S druge strane, kamo god se okrenem, ljudi jedva spajaju kraj s krajem i opet nema nikoga na ulici, ne znam koliko još treba da ljudima voda dođe do grla i da se pokrenu.
Hoćete li se odmarati ovo ljeto od obveza u “Komediji” i od Luleka?
Ovo ću ljeto sve četiri dignuti u zrak, vozit ću bicikl, plivati, spavati i klopati! Svako jutro ljeti na biciklu odvozim nekoliko kilometara, onda se bacim u more, nakon toga slijedi doručak, kava, ručak i opet kupanje, popodne malo prilegnem i ubijem oko kao mala beba. Predvečer obavezno odvozim još jednu turu biciklom i, kad se vratim doma, uzmem knjigu u ruke i to me uljulja u san.
Koje predstave pripremate na jesen?
Na jesen me u Komediji očekuju dvije premijere. Jedna je Shakespeareova “Ukroćena goropadnica”, a druga je mjuzikl “Monty Python Spamalot” u režiji Igora Mešina. Za mjuzikl moram naučiti i stepati. Mislio sam da je step samo lupkanje nogama po podu, ali jako je kompliciran. Ambiciozno sam htio prostepati u roku od tri dana, a kako po prirodi brzo gubim strpljenje, onda koji put umjesto petama lupkam prstima pa me to zna izbaciti iz takta. Na step će se još nadovezati i pjevanje i bit će zanimljivo kako ću to sve istodobno odraditi (smijeh), ali dotad su mi na pameti samo plivanje i vožnja biciklom.
>>Buneta: Postao sam Lulek ne znajući da je to simbol muškosti
