Tražite li papirić u Vodicama, nećete ga naći. Prije svega, to je mjesto čistoće. Unatoč velikim gužvama, a radi se o više od milijun noćenja godišnje, to se na okolišu ne osjeti. Grad ima prednosti, ali i mana...
– Vodice se moraju odlučiti, sada smo na prekretnici, hoće li ovo biti obiteljsko mjesto ili meka partijanerskog turizma – kažu nam domaći. Naime, diskoteka Hacienda, koja je bila poznata diljem naše obale, bila je smještena na magistrali, daleko od centra. I tulumarilo se tamo. Danas se tulumari u samom centru Vodica, muzika trešti, mlade djevojke su u prekratkim minicama, a vidjeli smo i vozača koji se vozi poslije ponoći, vjerojatno iz zabave, u pogrešnom smjeru. Nekoliko puta.
– Idealno bi bilo kada bi se osmislilo zabavni centar koji bi postao svjetski poznat, ali da on bude dislociran od centra – priča nam najpoznatiji Vodičanin Šime Strikoman, akademski filmski snimatelj koji se proslavio s više od 300 milenijskih fotografija. S druge strane, i smještajni kapaciteti Vodica se troše, gazi ih vrijeme. – Treba nam projekt koji će “držati” sljedećih 50 godina, kao što su 70-ih to bili ovi hoteli ili marina. A što će to biti, nije lako izvući iz malog prsta. Nešto poput zadarskog Pozdrava Suncu, nešto prema čemu će nas prepoznati. Inače, ispod nas je ušće podzemne rijeke, trebala bi prskati voda sa svih strana. Po tome smo i dobili me, venecijanske su galije ovamo, u Vodice, dolazile po vodu – dodaje Strikoman koji je svojedobno i sam bio na čelu turističke zajednice svoga grada. Kad smo već kod noćenja, i aktualne teme je li njihov broj pravilan parametar za mjerenje uspješnosti sezone, to se nekad radilo ovako: – Prije 50 godina broj gostiju mjerili smo tako da bismo otišli u pekare, pitali dečke koliko su kruha prodali, a onda taj broj množili s dva. I dobili bi broj gostiju... Danas, u doba fiskalnih blagajni, može se lako vidjeti zarada, a broj noćenja tu je manje važan podatak koji koristi samo turističkim zajednicama – kažu nam Vodičani. I tu su posve u pravu. Doživjeli smo i to da nam u restoranu u centru Vodica nisu mogli izdati R1 račun. – Nisu nam to namjestili na blagajni... – zbunjeni su bili konobari. Uz punjeni lungić za 98 kuna te pomfrit dobijete i ostatke lignji koje su se zajedno pekle... Tu se živi brzo. Zaraditi što više uz što manje truda, to je prioritet. To nije dobro jer gost to i primijeti...
>> Grad koji je konačno dobio plažu i osvojio \'Zabranjenu zemlju\'
>> Mljet je pravi raj, a nad nacionalnim parkom bdiju njegovi čuvari
