Kako od naoko posve obične i nezanimljive hrane pripremiti jelo dostojno kraljevske gozbe, samoniklo bilje pretvoriti u vrhunsku slasticu, a svježu ribu okupanu tek u limunovu soku i maslinovu ulju učiniti zalogajem koji se pamti?
Povrće i djeca
Sve to, ali i mnogo više prikazali su na kulinarskim radionicama Zagreb Wine Gourmet Weekenda tijekom protekla dana u Kaptol centru chefovi Damiano Negro, Marina Gaši, Oliver Grouard i Goran Amnegard. Riječ je o kuharskoj svjetskoj eliti okićenoj velikim brojem prestižnih Michelinovih zvjezdica, a upravo u njihovu društvu jedina dama među chefovima - i naše gore list - Marina Gaši doživjela je uspjeh jer je promovirana kao naša najmlađa i najkreativnija chefica.
Uza ovakve svjetske ‘kalibraše’ nježna i mlada chefica Marina Gaši posjetitelje je oduševila jednostavnošću pripreme hrane. Skromna na riječima i samozatajna, baš kao i njezina bolja polovica Davor Buršić, Marina je objasnila kako inspiraciju za kuhanje dobiva - na mah.
– Poput ubojstva, našalila se. – Kad uzmem namirnicu u ruke, pogledam je i pomirišem, razrežem, i tek tada dobijem ideju što bih s njom mogla napraviti. Ta prva ideja u pravilu je i najbolja. Volim svježu hranu, povrće, a posebno ribu. S njom, ali samo ako je svježa, nema mnogo posla. Ponekad je grijeh termički je obraditi - objašnjava Marina. Njezinu juhu od poriluka obožavaju i najrazmaženija nepca, pa i mala djeca koja se na zelenje najčešće mršte čvrsto stisnutih usana. Lako je njoj, komentirali su posjetitelji kulinarske radionice, kada živi i radi nadomak plave morske žitnice. No, brigu o svježoj ribi vodi Davor koji od zore promatra ribare kada se vraćaju s mora i prvi je koji će ih pričekati zbog svježih divljih brancina, škampi, dondola ...
Rakovi i svinjetina?!
Marina kuha uz bok velikima. Talijan Damiano chef je kuhinje u ekskluzivnom restoranu Relais Villa D’Amelia, a u kuhao je i za englesku kraljicu Elizabetu. Francuza Oliviera Grouarda od malih je nogu zanimalo kuhanje, a vojni je rok odslužio u kuhinji Elizejske palače, kuhajući za Jacquesa Chiraca. Kanađanin švedskog porijekla Goran Amnegard jedan je od rijetkih kuhara koji vrijeme, osim uz lonac, provodi i u vinogradu nedaleko Toronta. Ledena berba njegov je specijalitet među vinima, a u Zagrebu je očarao spojivši nespojive okuse rakova, svinjetine, algi.
Namirnicu pomiriše, reže i potom odluči što će s njom
Kako od naoko posve obične i nezanimljive hrane pripremiti jelo dostojno kraljevske gozbe, samoniklo bilje pretvoriti u vrhunsku slasticu, a svježu ribu okupanu tek u limunovu soku i maslinovu ulju učiniti zalogajem koji se pamti?
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Riba smrdi od glave, stoga ne znam zašto bi taj otrovni proizvod, prepun svih mogućih toksina koji se godinama akumuliraju u onečišćenim morima svih svijeta, uopće trebalo i šnjofati. Zato ju i ne možete jesti bez hrpe štetnih začina kojii prikriju njezin pravi okus i naprave dvostruku štetu organizmu. Hrana mora biti jednostavna, što čišća, a ova tu prenemaganja prodavača preskupih šarenih laža treba promatrati isključivo s podsmijehom.