Orkan je obiteljski restoran s 40-godišnjom tradicijom. Gospodin Zvonko naslijedio ga je od ujaka koji danas u njega zalazi kao gost uživajući u mirovini u pitoresknom, nepretenciozno uređenom restoranu s prostranom natkrivenom terasom u kojemu vlada ugodna atmosfera.
Kuharica Jakica radi ondje već 20 godina, dvije konobarice tri desetljeća, šef sale bivši je upravitelj Šumskih dvora, a Zvonkov šogor Željko, zadužen za roštilj, ujedno je i mesar te se brine da restoran ima najkvalitetnije namirnice. Domaćin mi se pohvalio da u Orkan redovito zalaze pripadnici raznih društvenih slojeva pa se tako stol do stola mogu susresti diplomati, doktori, sportaši, ali i svatko drugi koji voli dobro pojesti i popiti.
U ovoj gastronomskoj oazi susreo sam se s najvećim izborom gableca u tanjuru: od slavonskog, zagorskog i sekeli gulaša, čobanca, graha, variva od kelja, mahuna ili poriluka, pilećeg, telećeg, srnećeg ili fiš paprikaša, do bakalara, đuveđa i bosanskog lonca. A baš sam i pogodio dan jer su se između raštike i telećih mišića našli i fileki, odnosno, kako ih mi južnije zovemo, tripice, br. 1 moje kulinarske top liste.
Za početak su mi ponudili pečenicu i kobasice koje sami rade s malo vrhnja i sira uz domaći topli kruh, od čega sam se mogao obilno najesti. No rekao sam da platu odnesu na vrijeme jer mjesta mora ostati za tripice. Nakon prve žlice samo sam konstatirao da je to okus mog djetinjstva: izbalansirano, začinjeno, izvanzemaljski. Još sam malo potoćao i kruha te su nakon pet minuta tripice bile “history”. Ali obećavam da ću doći opet.
