Putopisi iz Južne Amerike

Pljussss! Kakva šamarčina. Od siline udarca zamalo sam pao sa stolca

Putopisi iz Južne Amerike
Mario Martinis
09.04.2015.
u 12:21

Mnoge žene u Boliviji diskriminirane su po pitanju etničke pripadnosti i dobi.

Biti žena u Boliviji zaista nije lako. Za one koje nisu bijele puti, a takva je većina, ovo je zemlja izobličenog patrijarhata i muške dominacije. Dakle, muškarac je taj koji kao glava kuće mora skrbiti za financijsku situaciju svoje obitelji, on se mora boriti za svoj probitak u društvu, dok je žena ta kojoj je mjesto u kući. Ona mora skrbiti o djeci i imati na umu da njenom muškarcu ništa ne nedostaje; od čiste odjeće, objeda, tople vode... 

Mnoge žene u Boliviji diskriminirane su po pitanju etničke pripadnosti i dobi. U takvom društvu ambicije žena teško mogu isplivati na površinu. Velika je sramota za muškarca ako žena ima bolji posao i bolju plaću, stoga od najranije dobi velika većina ženske djece ne ide u školu nego uči šivati, brinuti se o stoci i usjevima te nerijetko završava na ulici kako bi izoštrili svoje prodavačke vještine. Pojmovi poput obrazovanje, poslovni napredak ili menadžerska pozicija za veliku će većinu njih ostati samo misterije koje nikad neće razumjeti. 

Iako to mnoge neće priznati, one u 21. stoljeću još uvijek trpe seksualnu potlačenost. Nažalost, one su za njega samo komad mesa koji služi za dobru zabavu ili rasplod, a kasnije će se posvetiti njegovoj djeci koja će nastaviti njegovu lozu. I sasvim je nebitno hoće li njegovi potomci gledati na rasplodan materijal ili biti sredstvo za rasplod. Silovanje žena nije rijetka pojava u najsiromašnijim dijelovima zemlje. Naravno, nitko se ne usudi nasrnuti na djevojku bijele puti, ona je ovdje ipak zaštićena vrsta, no ako u sebi ima domicilne krvi, ako je quchuanskog ili ajmarskog podrijetla, nema se pravo opirati. 

E sad, dolazimo do odgovora zašto Bolivijke obožavaju strance, posebno Europljane. One jako dobro znaju da Europljani za razliku od bolivijskih muškaraca stižu iz zemalja koje imaju otvoreniji pogled na svijet. Znaju da u takvom svijetu žene imaju jednaka prava kao muškarci, da od najranije dobi ne brinu o stoci i usjevima, ne završavaju na ulici kako bi izoštrile svoje trgovačke vještine, imaju pravo na obrazovanje, karijeru i veću plaću ako to zaslužuju. Imaju se pravo baviti političkim i društvenim pitanjima, nije im mjesto u kući, imaju pravo na svoje slobodno vrijeme, brinu se za financijsku situaciju svoje obitelji i nisu diskriminirane zbog boje kože, etničke pripadnosti ili dobi. One nisu samo komad mesa koji služi za zabavu ili rasplod, a ako su seksualno potlačene za to mora netko dogovarati pred sudom. Pojmovi poput poslovnog napretka ili menadžerske pozicije nisu misterije, uza sve to skrbe o djeci jer to žele i njenom muškarcu također ništa ne nedostaje; od čiste odjeće, objeda, tople vode... 

Bila je to najljepša žena Bolivije. Mirisala je na zreli mango. Njena zlatno smeđa put, duga crna valovita kosa i stas kakve holivudske dive očarali bi i veće kulere od Stevea McQueena. Sjedila je u ugodnom naslonjaču, lagano se njihala i nezainteresirano gurala strelicu miša po ekranu. Zvala se Grisha i bila je chola (dijete bijelca i Indijanca). Ušavši kroz vrata u njeno područje počela je svoju zavodljivu igru. Počastila me prekrasnim osmijehom, a njeno umiljato lice, tople oči i zamaman govor tijela u trenutku su opčinili sva moja osjetila. Bio sam doslovno usisan u mrežu njenih namjera. I da je avionska karta za Cochabambu koštala pet puta skuplje nego li je, ne bih se uspio othrvati toj hipnotičkoj seansi koju je igrala u avio kompaniji Amaszonas. Jer ona je tako htjela! 'Ništa lakše', govorio je njen pogled dok je peglala moju debitnu karticu. 

I onda, samo jedan djelić sekunde bio je dovoljan za kobnu pogrešku, u samo jednom trenutku postao sam ono što nisam smio. Poput pravog bezobraznog Bolivijaca, bez imalo manira, bahatim pogledom falšeg zavodnika, iz mojih je usta na krnjem Španjolskom izletjelo: 

"Chiquita, donde usted será esta noche?" 

Munjevito poput obarača najpreciznijeg automatskog oružja, preko cijelog pulta koji nas je dijelio, poletjela je njena ruka. Dlan se zaustavio točno na mom obrazu. Pljussss! Kakva šamarčina. Od siline udarca zamalo sam pao sa stolca. Pokušaj isprike samo ju je još više raspalio. Ili razočarao, jer uplakana i histerična poput Louis iz Malcolma sipala je salve uvreda. 

'Uzmi kartu i bježi', bilo je jedino što mi je preostalo. Osramoćen s crvenim petakom na obrazu zaključio sam kako na galebarske preseranse mogu zaboraviti. Ubrzo sam saznao kako izraz chiquita zapravo ima jako uvredljivu konotaciju. Jebem ti Esmeraldu i Marisol i čikitu. I sve meksičke sapunice... A zaista je mirisala na zreli mango. 

Komentara 1

LA
lakočemo
03:04 10.04.2015.

sad znaš za drugi put hahaha

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije