Pravilo mnogih putnika je da uvijek kušaju lokalnu kuhinju, ma gdje god se nalazili. Neoprostivo je doći u Slavoniju i ne uživati u kulenu, kulenovoj seki, fiš- paprikašu, jelima od divljači, u Dalmaciji u morskim plodovima, pašticadi... U Istri u jelima s tartufima, pljukancima itd...
Nas je put odveo preko granice, do Nacionalnog parka Tara, Zlatibora i Užica gdje smo morali kušati poznatu užičku "komplet lepinju". Servirana na tanjuru, topla, bez mesa koje bismo uz to očekivali, lepinja je zamirisala iz kuhinje jednog užičkog restorana koji izgleda kao dnevni boravak nečijeg doma, a ne restoran. Prvo pitanje je bilo: Po čemu je ta "prazna lepinja" tako posebna i poznata? Nismo neuki i dobro znamo o čemu se radi, ali čuti to iz usta domaćina nešto je sasvim drugo.
Komplet lepinja ne može bez umaka od pečenja
Radnici na poljima morali su "dobro jesti" kako bi imali energije za cijeli dan i iz toga se razvio recept za komplet lepinju. Kalorična i zasitna, i sami smo se uvjerili, osigurat će dovoljno energije.
"Krije" jedno jaje i dvije žlice starog kajmaka, a iako nema mesa, prelivena umakom od pečenja, čini "komplet".
Priprema se tako da se lepinja, najbolje stara jedan dan, prereže na pola, gornji i donji dio pri čemu gornji služi kao poklopac. Izvadi se sredina, pomiješaju se jaje i kajmak i stavi u sredinu lepinje i zapeče se desetak minuta na oko 220 C. Savjetuju domaćini da se ne prepeče previše. Lepinja se nakon toga prelije vrućim umakom od pečenja i posluži uz domaće kiselo mlijeko.
