U našem kraju pod Učkom, u Šušnjevici, Brdu, Letaju, Novoj Vasi i Jesenoviku, naši su preci jeli hranu pripremljenu od sezonskih namirnica koje su sami uzgojili. Koristili su i samoniklo bilje i plodove kao što su šparoge, divlji radič, koromač, drijen, kupine. Jela su bila jednostavna, najviše se jelo juhe od povrća, kašu, palentu, kelj, kupus, repu, radič, grah, ječam, krumpir. Meso se jelo rijetko, samo za blagdan ili nedjeljom. Kada je bilo neko slavlje, radile su se krafe s umakom od domaće kokoši, pekli su se purići, fritule ili pandišpanja" - tako Viviana Brkarić, ravnateljica interperetacijskog centra Ekomuzej "Vlaški puti" u Šušnjevici, u istarskoj općini Kršan, predstavlja tradicijsku kuhinju svoga kraja.
Ovo je tajni sastojak za palačinke zbog kojeg će ispasti bolje nego ikad?
Viviana je, između ostaloga, i predsjednica Udruge Spod Učke te jedna od čuvarica vlaškog jezika kojim govori još svega pedesetak stanovnika istarskih sela, zbog čega se i našao na Crvenoj listi UNESCOa među svjetskim jezicima kojima prijeti izumiranje:
- Najmlađim je govornicima pedesetak godina, što dovoljno govori o ovome romanskom jeziku koji se nalazi na popisu nematerijalnih kulturnih dobrara RH - kaže Vivana.
Kako bi barem pokušala vlaški spasiti od izumiranja, s Valterom Stojšićem lani je na Danu vlaškog jezika u Šušnjevici promovirala kuharicu "Če ran munkå? – Što ćemo jesti”. Prva je to knjiga s receptima na vlaškom jeziku, uz prijevode na hrvatski i engleski. Vivanin je "zadatak" bio u šušnjevičkom kraju prikupiti recepte i po njima pripraviti stara jela koja je Valter fotografirao te grafički uredio knjigu.
- Naša je kuhinja nekoć bila dosta siromašna jer u ovom krševitom kraju ne uspijevaju baš ni voće ni povrće niti ima gastro doživljaja. Kuhalo se ono čega je bilo kod kuće, a kuharica je morala biti maštovita da s malo namirnica nahrani veliku obitelj. Danas je druga priča, priprema se sve ono što je dostupno, jede se i previše. U našoj smo kuharici pripremili recepte za jela koja su se nekada kuhala, a pripremaju se i danas. Neke smo malo "poboljšali" i mast zamijenili maslacm ili uljem, u tjestenine dodali više jaja... Nekad se pašta radila ili s malo jaja ili bez njih. Kći je, kako bi je umijesila, znala dobiti dva jaja, dok bi se nevjesti davalo samo jedno, pa neka se snađe. Danas je princip takav da onoliko koliko ide brašna, ide i jaja - govori Vivana Brkarić koja se s Valterom Stojšićem trojezičnom kuharicom "Če ran munkå? – Što ćemo jesti” potrudila vratiti pomalo zaboravljene mirise koji su nekoć dopirali iz skromnih domova nona i nonića i zabilježiti kako su oni na vlaškom jeziku kazivali što imaju u loncu.
Uz Vivianinu pomoć iz kuharice smo izdvojili recepte za jela koja se mogu pripremati u vrijeme korizme pa su se tu našle i krafe (tjestenina punjena sirom), koja se nekoć posluživala kad je bilo slavlje i s umakom od domaće kokoši. A kako bismo i mi pripomogli očuvanju vlaškoga, recepte objavljujemo na izvornom jeziku i u hrvatskom prijevodu.
Kako se rade najpopularnije krafne iz zagrebačke slastičarnice Orijent?
U toj istri svakakvi se jezici čuju, samo Hrvatski rijetko.