Marita Radovanović 32 - godišnja je Korčulanka, buduća stručnjakinja za međunarodne odnose i diplomaciju, koja je u svijet nautike ušla u studentskim danima. Tada se za vrijeme ljetnih praznika bavila održavanjem komunikacije za jedan od brodova, a sada je iza nje i prva odrađena sezona na 62 stope dugom plovilu. Naime, nakon nekoliko godina "običnih i svakodnevnih poslova", tim više što ju je plovidba zaintrigirala, ove se godine odlučila njome i nešto konkretnije pozabaviti. Kaže da prvi angažman nakon odluke ne samo da nije tražila, nego da je posao praktički pronašao nju.
Kao hostesa na brodu radim gotovo 5 mjeseci i za sada ne bih mijenjala ništa. Sve mi je novo i zanimljivo te ne vidim nikakve zamjerke, priča nam Marita (32)
"Kako sam imala iskustva u ovom sektoru, upoznala sam i čovjeka koji je kupio novi brod i tražio posadu, odnosno kapetana i hostesu. Jedino što sam nakon pristanka morala napraviti bilo je polaganje B kategorije za voditelja brodice, a danas sam na tom brodu i mornar i hostesa. Radim gotovo 5 mjeseci i za sada ne bih mijenjala ništa. Sve mi je novo i zanimljivo te ne vidim nikakve zamjerke", ispričala je. Kaže i da je jedna od predrasuda s kojima se susretala ona da otočani znaju sve o brodovima, ali i da to najčešće nije istina jer kapetani na brod sa sobom obično vode sinove s obzirom na to da se za žene kaže da na moru donose nesreću.
"Kako me u životu, pa tako i sad, uvijek prati neka sreća, da sam mogla birati boljeg kapetana i kolegu ne bih takvog dobila. Za moje vještine i sigurnost u sebe koje danas posjedujem najvećim je dijelom zaslužan upravo moj kapetan. Vježbala sam nabacivanje konopa na njegov usisivač za vodu na krmi, vezivanje pajeta i pašnjaka mi je pokazivao uvik ispočetka koliko god puta sam se zeznula.
More je ozbiljna stvar, a pogotovo kad vas odmah dočeka motorni brod Azimut 62s na koji stane šest ljudi i posada. Tako da sam stvarno ponosna kako sam se sa svim tim konopima, pajetima, bovama, murinzima i mezomarinerima relativno brzo snašla", nadovezala se Marita.
Dodala je i da je posao sam po sebi vrlo dinamičan te da se radi o prilici za upoznavanje različitog profila ljudi, ali naglašava da od njega jednako tako dobro može i živjeti. Njen prosječni radni dan započinje oko 7 sati ujutro kada kreću pripreme doručka i kave za goste broda. Sve, naravno, ovisi o njihovim svakodnevnim navikama – hoće li objedovati na brodu, u marini, radi li se o kasnijem jelu na granici doručka i ručka (tzv. brunch) – kod svakoga je drugačije. Nakon toga obično slijedi plovidba i zaustavljanje po uvalama za kupanje, a zadatak posade je biti neprimjetan kako bi gosti imali svoju privatnost, ali opet istovremeno biti i pri ruci.
"Ponekad s gostima živiš po par dana, spremaš im doručak, ponekad ručak, popiješ čašu vina kad te ponude. Neke zanima više o tebi pa te pitaju koliko radiš ovaj posao, odakle si, pa tako spontano krene i njihova priča. Drugi su jako ljubazni, ali se ipak drže malo na distanci. Osobno su mi, pored zanimljivih ljudi, najljepši dio priče sutoni, bonace i maestrali, nevere i škripanje konopa, buka koji stvara vjetar u jarbolima... Ta neizreciva ljepota zalazaka po kada je more mirno, pa opet s druge strane veličanstvena moć valova od 2 i pol 3 metra – ne mogu sročiti koji osjećaj to izaziva u meni", opisuje. Upoznala je, nastavlja, predivne i uspješne ljude - što kolege što goste. Na moru se snašla odlično, premda je cijela priča nosila i određene izazove. Svakodnevnim obavezama pristupa, poručila je, maksimalno profesionalno, ali nadasve ljudski.
"Dogodilo mi se to da prvi puta u životu žalim zbog nečega, a to je što nisam prije ušla u ovaj posao. Prošli smo neke rute po ne znam koliko puta ovo ljeto, meni svaki put iznova oduzimaju dah. Neću nikad zaboraviti gospođu iz Azerbajdžana koja je znala samo ruski i azerski jezik. Pitala sam je priča li pored ruskog još možda i turski, na što je uzvratila protupitanjem govorim li sama taj jezik. Nemam pojma kako, mi smo se nekako sporazumjele, što dijelom mogu zahvaliti i prisutnošću turskih sapunica u našem televizijskom programu. Malo na prste, malo na Google, malo na ruski, a na kraju kada smo se rastajale, rastale smo se kao prijateljice. Dogodilo mi se to da sam potvrdila što sam znala i do tada, za sve u životu dovoljna ti je ljubav, spontanost i dobra volja, onda se stvari zakotrljaju", poručila je na kraju Marita, baš u povratku s ture duž cijele obale Jadrana.
