Grad pod zagorskim Mount Everestom, pod planinom Ivančicom koju zovu i krovom Zagorja, grad je planinara, vitezova i – rudara. No, i grad prvog samoposluživanja na Starom Kontinentu. Tu su s košaricama po dućanima hodali još sredinom pedesetih. Pa i zbog tog samoposluživanja imali su – turiste, koji su dolazili vidjeti to europsko čudo.
– Ljudi su se bojali ući u samoposluživanje, ne bi li ih, ako sami uzimaju s police, uhitili! Bili su sumnjičavi, mislili kako se radi o zamci policije jer dosad su navikli dobivati preko pulta ono što su zatražili od prodavača. Iz cijele bivše države dolazili su vidjeti u naš Ivanec te 1956. godine prvu samoposlugu nazvanu Ivanečki magazin, koju su osmislili susjedi Andrija Sever i Stjepan Putarek, a pisala je o tom novitetu i Borba (u Beogradu su prvo samoposluživanje otvorili tek godinu dana nakon Ivanca, nap. a.), a Kerempuh naveo da smo trgovačko hodočašće i da bi trebalo ići k nama bos u posjet – priča Boris Jagetić Daraboš, autor pet knjiga o povijesti Ivanca.
– Pa i susjed Gustav Krklec, koji je iz obližnjeg Maruševca, došao je 1963. posjetiti novo čudo, našu prvu putujuću trgovinu, svojevrsni autobus u kojem su kupci također hodali s košaricama, a vozio je bus od Prigorca, Salinovca, Bedenca, Jerovca... Zgodno je i da je grad bio poznat oduvijek po fotografiji, izlagali su kod nas iz cijelog svijeta još 1932. godine, čak je i vlak iz Zagreba dovozio posjetitelje na izložbe, a jedan od ivanečkih izlagača bio je i genijalac Tošo Dabac.
Gosti u grad dolaze radi – planinarenja, Ivančica je izvorište pitke vode, a na planini raste 36 različitih vrsta orhideja.
– Sâm sam uspio pronaći 22 vrste, a gdje je ljepše za planinara doživjeti u prirodi lijepe emocije, ponijeti kući idilične fotografije. Uostalom, turizam i jest emocija – dodaje Jagetić Daraboš, usto i predsjednik Udruge Ivanečki vitezovi.
POVEZANI ČLANCI:
Čak 19 uspona na Ivančicu u danu
– Vitezovi Ivanovca jedini su crkveni viteški red priznat od samog pape, a uz kraj su itekako vezani i rudari. Mi smo bili rudarsko središte od davnina, vadio se ovdje ugljen, cink i galenit, a i prije stotinu godina i naše su dame radile u rudnicima ravnopravno s muškarcima. Razgovarao sam sa susjedom Barom, koja mi je pričala kako je u rudniku, kao i drugi muškarci, ostvarivala normu, svakoga dana puneći vagonete.
U mjestu je prošlog tjedna otvoren i moderni Centar za posjetitelje Kukuljević koji je jedino preostalo zdanje kompleksa Starog grada, a u kojem gosti mogu vidjeti i stare rudarske, viteške i planinarske odore, pogledati virtualne izložbe fotografija...
– Upravo smo završili utrku 24 sata Ivančice, u kojoj se natjecatelji trude što više puta popeti do samog vrha, koji je nešto više od Sljemena, na 1060 metra visine. Rekorder je uspio prošli tjedan čak 19 puta u jednom danu otići do vrha. I mlinovi su jedinstvena atrakcija, na potoku Bistrica nekoć ih je bilo 20, danas radi još Friščićev mlin. I to na istom principu kao i mlinovi Srednjeg vijeka. Još prije dva stoljeća naš je kraj bio mini mlinarska industrija, a danas ih povezuje Mlinarska šetnica – govori Jelena Županić, prva dama turizma ovog kraja.
GALERIJA Turistička patrola u Ivancu
Legenda o Črnoj Mlaki
– Na Ivančici postoji dio koji se zove Črne Mlake, a prema legendi tamo su coprnice održavale svoje skupštine, navodno su i rudara vukle po potoku, a iako se on tog događaja nije sjećao, probudio se u potoku, imao je nevjerojatnu sreću u životu. Postoji legenda i o tome kako je štap koji je netko bacio u Črnu Mlaku – pronađen u moru na Kvarneru ispred Rijeke! Mi smo u Ivancu ljudi dobre čudi, gdje gosta svak z vinčekom ponudi – dodaju.
Kraj je poznat po izletištima Pet hrasti i Jelenice, imaju i hotel Orion, restorane Lipi i Oazu, a s vrha Ivančice često se spuštaju i paraglajderi. Razvijaju cikloturizam, organiziraju utrke poput Rudarskog cenera na kojem se u prosincu trči pokraj nekadašnjih rudnika.
– Biciklisti turisti ovuda su se vozili još prije stotinu godina, ali tada u odijelu, s kravatom i – šeširom na glavi... Nama to nije ništa nova!
