Svakako su Plitvička jezera poznata širom svijeta po svojoj ljepoti, broj posjeta koji se ondje bilježe ostavlja iza sebe i atraktivnije morske destinacije. S tom ljepotom idu i tradicijski specijaliteti ličkog kraja – janjetina s ražnja, domaći sir, škripavac, basa, pršut, pole... složit ćemo se da će rijetko tko prigovoriti tako opremljenom stolu.
Oko Plitvica se, međutim, posljednjih desetak godina izgradila cijela jedna nova turistička kultura u obliku campinga, glampinga, pansiona, doista dobrih hotela zbog kojih vrijedi dva puta razmisliti treba li doista nastavljati prema moru ili se bazirati u svježini ličke prirode pokraj jedne od najpoznatijih lokacija. Jedno je takvo mjesto Mrzlin Grad, pansion na rubu divljine, ispod Plitvica prema Korenici, u kojem ćete naći cijeli niz razloga zbog čega treba razmisliti o češćem izletu u kontinent.
– Prije 17 godina su Branko i Sonja Sokač osnovali ovo mjesto, počeli su s ovom starom kućom koju su obnovili i u njoj postojeće sobe uredili kao pansionske. Sve iznad bila je šuma, no s prirodom su oboje dugo živjeli te su u prirodi odlučili provesti mirovinu i dijeliti je s gostima – govori Dario Pap, vlasnik ovog obiteljskog pansiona, zet Branka i Sonje.
S vremenom je pansion dvoje pasioniranih lovaca, čemu svjedoče i brojni trofeji, narastao na još jednu kuću s bazenom te bistro La Ursula pa se sada radi o jednom malom turističkom naselju.
– U početku nije, naravno, bilo lako jer mahom su i danas turisti koji posjećuju Plitvice prolaznici, a cilj je da ovo postane destinacija, da ovdje ostanu nekoliko dana. Svakako internet, poglavito Booking.com, donio je taj jedan preokret pa je posjećenost danas bitno bolja – govori nam Pap.
Kao i na drugim sličnim lokacijama, i u Mrzlin Gradu gosti su većinom stranci. Ovdje s jednim izuzetkom.
Navala Francuza
– Više od 70 posto su Francuzi! Imali smo u tome i dosta sreće jer jedna je gošća bila iz Francuske, a nismo znali da ima popularni blog o putovanjima. Očito smo joj se jako svidjeli jer nakon nje počele su brojne rezervacije iz Francuske, a onda su nam gosti objasnili zbog koga dolaze. Potražili smo i, doista, napisala je o nama vrlo lijep i detaljan tekst, postali smo jako popularni. Iako, mi se prema svakom gostu ponašamo krajnje gostoljubivo bez iznimke, mahom nas visoko ocjenjuju, ali to može povući i visoka očekivanja od nekoga tko bi očekivao više od manje sobe u preuređenoj kući. Mislimo da sada sa smještajnim kapacitetom od 44 kreveta i uređenom novom kućom s bazenom teško možemo razgovarati – kaže nam Pap.
I kada prošećete svježim planinskim zrakom, nakon puta odmorite u dobro opremljenim i prostranim sobama gdje s balkona pogleda puca na dolinu ispod vrha Mrsinja ili Golu Plješivicu iznad pansiona, poželite ili osvježenje u vanjskom bazenu, možda hvatanje pokoje zrake jesenskog sunca ili naprosto dobar objed. U Mrzlin Gradu se dobro jelo svih ovih godina, mjesto je bilo poznato po odličnim jelima od divljači koja bi često na stol donosili Branko i Sonja koja potpisuje i velikog smeđeg medvjeda čija trofejna koža visi na zidu stare kuće. Divljač i tradicija temelj su i ponude u La Ursuli koja je dobila ime upravo po ličkom medi, naziv čije je vrste na latinskom ursus. No ne treba očekivati ovdje neka klasična jela od divljači. Chef La Ursule je Ivan Martinović kojega će se mnogi sjetiti kao voditelja kuhinje iz Ambara na Rastokama, a on tradicijska jela predstavlja uz svoj autorski potpis.
– Željeli bismo da se u Mrzlin Grad dolazi ne samo zbog prirode i svježeg zraka već i zbog gastronomije. A to sigurno ne bismo mogli postići jelima uobičajenima i klasičnima za ovaj kraj, poput janjetine s ražnja, primjerice, to ćete pronaći u bilo kojoj kući u selu. Želimo ponuditi nešto zbog čega će se isplatiti i ponoviti dolazak iz Zagreba, što se možda i može mjeriti s ponudom boljih restorana u metropoli – kaže Martin Božić, direktor turističkog naselja Mrzlin Grad koji ima već iskustva s turizmom u Plitvicama jer je u nekada radio u obližnjem hotelu Fenomen.
I nakon ovih riječi, očekujući bogat tradicijski stol s pokojom inovacijom, dočekao nas je slijed zbog kojeg se nedvojbeno isplati doći u Mrzlin Grad. Počeli smo s juhom od bundeve s bučinim uljem i košticama. S malo domaćeg kruha s pestom od medvjeđeg luka ili onim s orasima, kako više volite, sama bi juha bila dovoljna za jači ručak, pogotovo jer se radi o vjerodostojnoj interpretaciji kontinentalnog klasika za na žlicu. A kao takva dobro je poslužila kao uvod u nastavak. Confit od batka i zabatka patke na pečenom batatu i domaćem kajmaku u umaku od vina i šumskog voća ponovo je jedan klasik koji s juhom već predstavlja ozbiljan zalogaj nakon kojega bi valjalo odmoriti uz kamin u većoj gostinskoj kući uz kakav konjak, gin Old Pilot’s koji nude u La Ursuli ili naprosto uz cabernet sauvignon Kalazića čija vina čine dobar dio vinske karte bistroa koji vodi Ivan Martinović. Ipak, prije takve odluke svakako treba probati koljenicu od divlje svinje u tamnom umaku na pire-krumpiru. Gotovo aklamativno je za stolom koljenica proglašena vrijednom svake preporuke. S koljenice pripremljene dugim pečenjem na niskoj temperaturi, zatim kuhanjem, meso se skida praktički samo, ukusno je i lagano se jede, a da u svemu nije izgubilo osobine mesa divljači od koje potječe. Ipak, možda će mnoge najviše iznenaditi interpretacija pripreme pastrve osmišljena u samoj obitelji. Riječ je o dimljenoj i mariniranoj pastrvi s domaćom krumpir-salatom. Na usavršavanje ovakvog načina pripreme ribe iz rijeke Gacke Branko Sokač potrošio je nekoliko godina.
I stvorio je originalni doživljaj naše popularne riječne ribe. Svakako, nikako ne treba podcijeniti ni druga jela koja su nam ponuđena pri posjetu Mrzlin Gradu i La Ursuli koja nema stalni meni jer se koriste samo autohtone, lokalno dobavljive namirnice, na kojima se onda temelji ponuda.
U svakom slučaju vrijedi potražiti izvrsne janjeće kotlete s pečenim krumpirom na način šefa kuhinje ili mesnu štrucu od divljači i prepeličjih jaja u lisnatom tijestu sa sezonskom salatom. Gulaš od divljači iznenadit će vas ukusnim i vrlo lako jestivim mesom uz koje neočekivano idu – gnudi, puna tjestenina koja dobro odgovara uz gulaš, više nego uobičajene okruglice od kruha.
Pršut koji se ne može kupiti
Nastavite li s istraživanjem, doći ćete i do još jednog favorita – domaće tjestenine s pršutom od medvjeda. Martinović je objasnio da se tjestenina valja i trga ručno zbog čega ostaje svježa i puna, no poanta je u pršutu od medvjeda. Zatražili smo i dobili ove delicije na posebnom tanjuru, doista je riječ o nečemu što treba znati napraviti, što ne možete kupiti, već je lokalni majstor, uz sušenje i drugih vrsta divljači, pravi za potrebe La Ursule.
Na kraju, desert koji radi Maja Martinović – panna cotta sa šumskim voćem ili domaća savijača s jabukama. Uz dobru ponudu pića, gdje ćete kao aperitiv dobiti domaću viljamovku ili šljivovicu, a nakon juhe, primjerice, pjenušac Ivančić Griffin Rose, La Ursula se nameće kao kontinentalni restoran zbog kojeg valja ne samo povremeno sići s autoceste na putu prema jugu, već je učiniti svoji redovitim odredištem za vikend-odmor.
Juneće meso ispada vam žilavo? Pogledajte par trikova za što mekše meso!
Nesto fali nasoj rijeci kuhar? Ili domacem "influencerskom establismentu" nas jezik nije ne samo "prekul" nego niti dovoljno cool?