Kako izgleda ljetovanje u Grčkoj, kakav smještaj odabrati, gdje ići, što jesti, piti i posjetiti većinom su pitanja na koje želimo znati odgovor prije nego što tamo odemo. Iskustva prijatelja, poznanika, obitelji ili kolega najbolji su izvor informacija, pored naravno tisuća informacija, slika i videa koje pregledamo online.
Kakvi su doista Grci kao domaćini, svoje je iskustvo podijelila s nama Zagrepčanka Rujana Lukač, koja je za destinaciju odmora u Grčkoj sa svojom obitelji odabrala otok Paros, 3. po popularnosti otok Ciklada, nakon poznatih nam Mykonosa i Santorinija.
O Grčkoj već dulje vremena slušam od prijateljice koja je 10 godina ljetovala zaredom po otocima. Bilo mi je neobično kako se nekome toliko može svidjeti ta Grčka, a onda sam se odlučila i sama uvjeriti. Najviše me zanimalo kakvi su Grci kao domaćini budući da radim u turizmu i kako se odnose prema gostima znajući da situacija u Grčkoj nije sjajna, već godinama.
Nakon duljeg planiranja i nagovaranja kolegice koja živi u Ateni da je Paros mjesto gdje treba ići, a ne Santorini pogotovo u 7. mjesecu, kupujem kartu online za trajekt koja na moje iznenađenje košta skoro 50 eura u jednom smjeru, po osobi.
Na brodu su većinom mladi, jezik je grčki, tu i tamo čujem francuski, engleski i rijetko koji drugi. Tu ispijam i svoju prvu grčku kavu. To je verzija ledene kave u 3 dcl čaši s brdo pjene, kao neki kava smoothie, piješ na slamku.
“Capuccino freddo” je najbolja ledena kava koju sam ikada probala. Osim kave, sendviča, toasta na brodu je i više restorana pa teško da ćete gladni otići s broda. Nakon 4 i pol sata stižemo na otok Paros. Za smještaj sam se odlučila na tradicionalnu kuću dovoljnu za nas petero koliko nas je putovalo. 100 eura za noć bila je sasvim OK cijena za nešto autohtono na takvom mjestu uz takav pogled u ovo doba godine.
Naša je kuća u mjestu Lefkes, jednom od najljepših tradicionalnih sela na otoku, točno u sredini, okružena brežuljcima masline i pogledom na more. Simpatičan vlasnik Nikos dočekao nas je u luci, ispričao par anegdota i doveo u tu našu grčko plavo-bijelu ljepoticu u kojoj ćemo provesti 6 noći.
Teško se odlučiti je li ljepša izvana ili iznutra. Ujutro bi čula turiste kako se slikaju jer jednostavno ne možeš odoljeti ljepoti i spoju bijelih zidova i plavih vrata, prozora, krovova Crkava, malih taverni, butika i kafića. Sve je u stilu, dotjerano, bez kiča, bez plastičnih stolaca i s puno šarma. Sve je prepuno zastava i Grci vole da se vijore njihove boje.
Otokom dominira plava, bijela i jaka roza boja drveta Bugenvilije koja daje jedan nevjerojatan egzotični doživljaj i cvjetovi padaju po kamenim putevima baš kao lišće u jesen.
Cijene za noćenje se kreću od 70 eura za dvoje do tisuću eura, naravno ovisno o smještaju. Postoje ovdje i kampovi, butik hoteli, apartmani, vile, a možete i zamijeniti svoju kuću na moru tzv. “HomeExchange” servisom s nekom kućom ovdje i priuštiti sebi besplatan smještaj, i to je moguće.
Po otoku smo se kretali rentanim autom, jer je najljepše ići od plaže do plaže i istraživati svaki dan nešto novo. Na naše oduševljenje parking se nigdje ne plaća i svugdje ga ima. Da možeš svakoj plaži priči, da je parking besplatan da navečer možeš parkirati u centru grada to je velika privilegija na odmoru. Hrvatima, ja bih rekla, nezamislivo. Primjećujem da nije baš pretjerana gužva, turista ima, ali onako taman.
Na Parosu su većinom pješčane plaže i dosta je vjetrovito, surfanje je kao i kajtanje ovdje vrlo popularan sport. Na najpoznatijom Golden beachu, surf spot je mjesto gdje se skuplja ekipa, a sat vremena najma opreme kreće se oko 25 eura. Želite li ljenčariti na plaži ispod suncobrana i na ležaljci za to ćete izdvojiti od 50 do 100 kuna, ali za dvoje što je sasvim OK.
Nakon cjelodnevne akcije na plaži, na suncu, vrijeme je za grčke specijalitete. Menu na grčkom i menu na engleskom ili francuskom. Uz svako jelo i slika, nije loše vidjeti što te čeka. Moj 5-godišnji sin naručuje puževe, a mi stariji odlučujemo se ipak dobro najesti i odluka pada na janjetinu i platu za 5 uz litru Rozea za početak.
Ovdje se jede janjetina i to najviše kotleti i janjeći kebab. Nema smisla jesti piletinu, slažemo se svi i svaki put kada je bila prilika naručivali bismo janjetinu jer je naprosto izvrsna, a cijena smiješna. Za platu za petero uključujući i vino trebalo je izdvojiti 60 eura što je vrlo malo za to što dobijete, količinski i kvalitetom. Simpatična konobarica časti nas još jednom litrom Rosea, na račun kuće, uzvraćam joj riječju “Efharisto!”, hvala puno na grčkom i doći ćemo opet!
Grci ne gnjave, nisu prenapadni gurajući se da vam uvale neki proizvod ili pak da vas huškaju da baš izaberete njihov restoran, sjednete kod njih na piće ili kupite svjetleći Pokemon. Oni to ne rade, oni imaju drugačiji način kako vas privući k sebi. Naprimjer vidjet ćete ispred restorana da se na špagi cijede svježe hobotnice ne njih 1, 2, 3 već bar 10 koje čekaju da ih baš vi odaberete.
Ovakav prizor rijetko se vidi i zaista je mamac i reklama da sjednete i naručite “octopus“. Za kupovinu suvenira svaki je dućan priča za sebe, mala galerija prepuna šarenila, od drveta, keramike platna s likovima iz grčke mitologije. Nisam vidjela niti jedan kineski dućan ovdje.
Grci odlično razumiju engleski i niti jednom nećete imati komunikacijski problem od mladih do starih. Pekare na otoku jedine rade od 7 ujutro jer Grci spavaju do 10, 11. Sve je zatvoreno, otok spava. Prvi dan bude ti čudno kao Pale sam na svijetu, pozdravljaš turiste koji izbezumljeni žele šalicu kave baš kao i ti, a onda ti bude jasno drugi ili treći dan zašto svi spavaju jer večera je ovdje iza 9, a izlazak iza ponoći. Parkovi su u ponoć prepuni djece, ovdje se ne ide spavati u 8 tada tek večer počinje.
Za Grčku se priča da dolazi puno homoseksualaca na odmor, pogotovo na Cikladima kojim pripada i naš otok, ali osim eksplicitnog para na trajektu nisam vidjela niti jedan jedini par čak niti u najpopularnijem gradu Naoussi na sjeveru otoka koja slovi kao mjesto baš za njih. Možda su ove godine ipak svi otišli na Mykonos koji smo odlučili zaobići u ovom dijelu godine jer na Santorini i Mykonos lijepo je otići van sezone.
O Parosu ima još lijepih priča. Današnji Stari Grad na otoku Hvaru - najstariji je grad u Hrvatskoj a utemeljili su ga 385 godine. Pr. Kr. stanovnici upravo otoka Parosa. Otuda i originalno ime Faros. U želji da se ova dva otoka ponovno povežu čak se i plovilo od Farosa do Parosa prije 10-ak godina mogućim putem koji se išlo prije skoro 2500 godina. Zanimljivo koliko nas stvari veže toliko milja daleko.
Ovaj otok u neposrednoj blizini Santorinija i Mykonosa prepun je lijepih doživljaja i ničime me nije razočarao već pokazao da su Grci sjajni domaćini, vješti u tome da vas zabave na sve moguće načine i da ostavite čim više eura u blagajni, al sretni i zadovoljni onime što dobivate za uzvrat.
Od jutra do mraka osjećate se vrlo ležerno, uživate u šetnji otokom, tradicionalnim selima, jelu, iću i piću čega je ovaj otok itekako bogat. Osim Parosa postoji i otok nasuprot Antiparos, na kojem i svjetski poznati glumac Tom Hanks ima svoju vilu. Dolazi ovdje fina svjetska elita, vidjelo se i to na dva vjenčanja na plaži na kojima je bilo ja bih rekla Američko vjenčanje i sve što ide u skladu s tim, baš kao iz filma.
Možda je tome zaslužan susjed Tom Hanks, a možda ljepota mora, plaža, mirisa i pogleda, a koliko su Paros i Antiparos odlično mjesto za ljetovanje s partnerom, obitelji čak i malom djecom najbolje je uvjeriti se uživo.
Grci "Cappucino Freddo" zovu Frappe, i ako narucite frappe dobiti cete upravo ovo sto je u tekstu opisano. Efharisto je hvala, ne puno hvala. Puno hvala je Efharisto poli. Mislim da ce Rujana morati natrag u Grcku utvrditi gradivo.