Presađivanje organa opće je prihvaćena i uspješna metoda liječenja koja je brojnim bolesnicima diljem svijeta omogućila novi život. Zahvaljujući plemenitoj odluci darivatelja organa i njihovim obiteljima Hrvatska je među vodećim zemljama u svijetu po broju doniranih i transplantiranih organa.
Prva transplantacija organa (bubrega) u Hrvatskoj učinjena je u bolnici u Rijeci, 1971. godine od živog srodnog davatelja.
Hrvatska spada među najuspješnije zemlje Eurotransplanta
Od tada transplantacijski zahvati se uspješno provode u pet hrvatskih transplantacijskih centara: bolnici Merkur, KBC Zagreb, KBC Rijeka, KB Dubrava i KBC Osijek. Upravo zahvaljujući iskusnim multidisciplinarnim transplantacijskim timovima, na razini najboljih svjetskih i europskih centara i uspješnosti transplantacija te uspješne provedbe donorskog programa i hrvatskog transplantacijskog programa, Hrvatska spada među najuspješnije zemlje Eurotransplanta u koji je uključena od 2007. godine. U Eurotransplant je uključeno više zemalja Europe, a radi se o kompjuterskom programu u kojem su pohranjeni podaci svih bolesnika na čekanju i donora pa tako pacijent iz Hrvatske može dobiti organ od hrvatskog donora kao i od donora bilo koje članice Eurotransplanta. Jednako tako i donirani organ u Hrvatskoj može spasiti život bilo kojem bolesniku izvan Hrvatske.
Nakon transplantacije pacijenti s presađenim organom nastavljaju normalan život
Međutim, kako zbog sprječavanja odbacivanja organa moraju dugotrajno uzimati imunosupresivnu terapiju imaju povećan rizik od razvoja bolesti u usnoj šupljini. Imunosupresivna terapija kao i interakcije lijekova utječu na zdravlje usne šupljine jer povećavaju rizik za razvoj infekcija i različitih stanja i bolesti usne šupljine koje mogu komplicirati i izmijeniti planirano stomatološko liječenje.
Moguće komplikacije
Među najčešćim komplikacijama imunosupresije u usnoj šupljini pojavljuju se bakterijske, gljivične i virusne infekcije. Virusne infekcije najčešće su uzrokovane virusima herpes simplex, varicella zoster, citomegalovirus i virusom Epstein Barr. U starijih bolesnika s transplantiranim bubregom dokazana je povećana učestalost infekcije humanim papiloma virusom. Kao posljedice interakcije lijekova pojavljuju se promjene i oštećenja na sluznici kao što je povećanje zubnog mesa, ranice na sluznici usta nalik aftama i bijele keratotične promjene. Zabilježena je pojava raka usnice i usne šupljine, a manje često poslijetransplantacijski limfoproliferativni poremećaj.
S obzirom na porast broja transplantacija u Hrvatskoj za očekivati je da će doktor dentalne medicine u svojoj ordinaciji liječiti pacijenta s transplantiranim organom. Pacijenti s transplantiranim organom zahtijevaju modificiranu stomatološku skrb kako zbog svog zdravstvenog stanja i lijekova, tako i zbog mogućih bolesti u ustima pa se u većini slučajeva liječe kod doktora dentalne medicine specijaliste za bolesti usta, zuba i parodonta.
Važnost oralne higijene prije zahvata
Kako bi se zdravlje usne šupljine očuvalo i nakon transplantacije i izbjegle komplikacije, briga o oralnom zdravlju mora započeti puno ranije od vremena pripreme za transplantaciju. Jer, u trenutku kad se bolesnika pozove na transplantaciju više se nema vremena popravljati kariozne zube, liječiti upaljeno zubno meso ili parodontnu bolest. Svaki takav upalni proces u ustima bilo na zubu ili sluznici predstavlja izvor infekcije za cijeli organizam i može ugroziti oporavak nakon transplantacije. Nerijetko se tada mora posegnuti za hitnom mjerom, a to je vađenje zuba što se u većini slučajeva može izbjeći ako je pacijent odlazio redovito na stomatološki pregled.
Prije transplantacije stomatološki pregled važan je dio procjene stanja bolesnika, a stanje u ustima važan čimbenik budućeg oporavka.
Imunosupresivni lijekovi koji se uzimaju nakon transplantacije protiv odbacivanja transplantata djeluju tako da potiskuju imunološki sustav i prirodnu obranu i čine usnu šupljinu podložnom razvoju infekcija i bolesti. Zbog toga usta moraju biti što zdravija, a zubi i zubni nadomjesci besprijekorno čisti prije transplantacije. Popravak karioznih zuba, liječenje parodontne bolesti i bolesti sluznice, kao i uklanjanje bilo kojeg drugog problema dovoljno rano prije transplantacije može spriječiti ili smanjiti razvoj bolesti nakon transplantacije.
Najčešće tegobe i bolesti u ustima su:
- suhoća usta - zbog nedostatka sline zubi se brže kvare, razvija se gljivična infekcija uzrokovana gljivicom iz roda Candida i razvija se upala sluznice praćena crvenilom, bijelim naslagama na sluznici pečenjem i boli. Zubi postaju osjetljivi zbog oštećene cakline u području zubnog mesa i na tom mjestu oštećenja ubrzano se razvija karijes.
- ranice sluznice usta – izazivaju bol i neugodu pa je otežano žvakanje, govor i gutanje, ako se ne liječe predstavljaju ulazno mjesto bakterijama u organizam
- infekcije – bakterijske infekcije najčešće zahvaćaju zubno meso i parodont koje postaje crveno, otečeno i bolno; kako infekcija napreduje i ne liječi se dolazi do oštećenja kosti uz zub pa se zubi mogu piočeti klimati; gljivična infekcija uzrokuje crvenilo i pečenje sluznice ili se na sluznici pojavljuju bijele naslage
- povećanje zubnog mesa – uzrok su lijekovi nakon transplantacije; zubno meso je nabujalo oko većine zuba u obje čeljusti i može pokriti dio zuba ili cijeli zubni niz što otežava četkanje i pranje zuba što pogoduje zadržavanju i širenju infekcije u parodont i razvoju upale koju prati krvarenje iz zubnog mesa a kasnije i klimavost zuba.
- zloćudne promjene na sluznici usne šupljine - rak usne šupljine pojavljuje se u osoba s transplantatom koje su bile ili jesu pušači.
Nakon transplantacije stomatološko liječenje može se provesti kad se transplantirani organ stabilizira. Tada doktor dentalne medicine ili specijalist može pomoći u liječenju nuspojava transplantacijskih lijekova u ustima, uklanjanju bolesti i bolnih stanja na sluznici, liječiti zube i parodontnu bolest. Svi problemi i bolesti u ustima moraju se liječiti.
Dobrom oporavku nakon transplantacije u velikoj mjeri pridonose zdrava usta bez bolesti a jedan od preduvjeta tome je redovito, svakodnevno održavanje oralne higijene, pranje i četkanje zuba, izbjegavanje loših navika, nikotin i alkohol i redoviti odlasci stomatologu.
Prof.dr.sc.Marinka Mravak Stipetić
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Klinika za stomatologiju KBC Zagreb
