Benjamin je naizgled bio jedan sasvim običan policajac. Njegova krupna figura, vojnički izbrijana glava, ogromni mesnati prsti i oštri pogled ozloglašenog marinca bili su školski primjer autoriteta.
Upravo je to karta na koju se često oslanjao. No ispod te krinke nalazilo se jedno pristojno, pristupačno i dobroćudno biće dječjeg osmijeha. Bio je omiljen u cijelom susjedstvu. Njegov osnovni zadatak bilo je očuvanje reda i mira na području avenije Mosconi i križanja s ulicama Nazka s jedne i Condarco s druge strane. Svodilo se to na svega dva bloka u dužini od nekih 300-tinjak metara. Još do prije nekoliko godina radio je u policijskoj postaji u samom centru Buenos Airesa, po cijele dane sređivao papirologiju i umirao od dosade. I onda, kada je kriminal u gradu naglo porastao i kada su vlasti odlučile zaštiti gotovo svaki bitniji dio Capital Federala, dobio je svoju priliku na terenu. Priliku koju je čekao još od vremena kada se kao nadobudni mladić ispravnih pogleda na svijet odlučio upustiti u borbu protiv bezakonja. Nije previše dvojio u odluci kada je saznao da će svoj novi policijski izazov obavljati isključivo noću, od 18 sati pa sve do 4 iza ponoći. S ponosom se obavezao kako će po cijenu vlastitog života štititi nedužne i nemoćne.
Tih prvih dana svoje nove službe uživao je kao nikad prije. U očima lokalnih stanara, mnogobrojnih prolaznika i vlasnika trgovina i restorana spazio je osjećaj sigurnosti i zadovoljstva. Bio je otvoren za sve i svakog, a šepurenje po svom novom 'carstvu' često bi prekidao zaustavljajući tinejdžere na motociklima. Oštrim pogledom i dubokim glasom korio je nestašne dječake zbog prečestog zanemarivanja crvenila na semaforu i pješaka na pješačkom prijelazu. Svima je poklanjao svoj neodoljivi osmijeh, a onim najmlađima često bi darovao poneku zašećerenu sitnicu koju je uvijek sakrivao po džepovima. Od milja je prozvan Robocop. Nekoliko tjedana poslije Benjamin je kombinacijom strogog autoriteta i dobrotom volontera u Africi u potpunosti uspostavio red. A stekao je i mnogobrojna poznanstva. Tako je u jednom kiosku redovito besplatno dobivao svoju dnevnu dozu Coca-Cole, nekolicina restorana doslovno se međusobno mlatila da ga taj dan ugosti na večeri, a lokalna kineska trgovina bila mu je glavno mjesto za predah gdje ga je ljubazna vlasnica uvijek dočekivala s kavom u kojoj je rado uživao. Četvrtkom, kada je imao slobodan dan i bez obzira na to što je imao redovnu zamjenu na terenu, u cijeloj ulici osjećalo se kako nešto nedostaje.
Prošlo je tako nekoliko mjeseci, a onda se jedne večeri uzduž cijele ulice začuo zastrašujući zvuk lomljavine stakala. Benjamin je odmah dotrčao do mjesta zločina. Poprište je bio restoran 'A' (nazvat ćemo ga tako). Prestrašeni gosti odmah su se razbježali, a uplakane konobarice i zbunjeni šef smjene već su počeli kupiti krhotine s ulice. Sve je to u očaju promatrao vlasnik. Profesionalac kakav je, Benjamin je prvo smirio situaciju, a onda po starom dobrom običaju krenuo sastavljati policijski zapisnik. Dugo je razgovarao s vlasnikom u četiri oka da bi na kraju otkrio kako se već mjesecima iza njegovih leđa upravo na ovom mjestu odvija prava mala drama. Naime, vlasnik restorana posluje iznimno uspješno i upravo je zbog toga posto meta jednog od najozloglašenijih reketara. Taj bandit iz mjeseca u mjesec traži sve veću sumu novca koja bi mu jamčila sigurnost. To više naprosto ne može izdržati. I kada se pokuša suprotstaviti događa se ovo što se upravo dogodilo. Pa zaslužuje li on kao građanin ove zemlje koji redovito plaća porez i zapošljava nekoliko ljudi imati ikakvu sigurnost? Policajac mu je obećao pomoć.
Sljedećih nekoliko dana Benjamin je vrijeme svoje službe najčešće provodio u i oko restorana 'A'. Čekao je kriminalce kako bi se obračunao s njima. Toplinom svog duha i krupnom medvjeđom figurom brzo se zavukao u srca svih zaposlenika. Obožavali su ga i u njemu vidjeli spas. Jako je volio hranu koju mu je kuhar svakodnevno pripremao, a dosadu za vrijeme velike gužve kratio bi omiljenim kolačima kojih je za njega bilo u izobilju. I onda, jednog dana nešto prije ponoći ugledao je krupnog ćelavca kako prijeteći prstom razgovara s vlasnikom. Dreknuo je na njega, a ovaj se, ugledavši na njegovim prsima natpis 'Federal Policia Argentina', dao u bijeg. Pokušao ga je sustići, ali je razbojnik ipak bio malko prebrz. No unatoč tome ponovno su ga proglasili herojem, jedino se vlasnik i dalje tresao kao prut. Objašnjavao mu je kako kriminalci neće odustati i da je pitanje vremena kad će se ponovno pojaviti. I onda šok! "Nudim ti iznos tvoje mjesečne plaće ako mi osiguraš zaštitu", bilo je pitanje koje će zauvijek promijeniti Benjaminovu sudbinu. Ako prihvati ponuđeno smisao njegovog postojanja zauvijek će nestati, postat će samo još jedan besmrtnik iz koruptivne mase, omraženi plavac koji je podlegao pohlepi. Nekoliko je dana razmišljao o ponudi, a onda je napokon donio odluku. Miris tog vrijednog šuškavog papira, nažalost, pobijedio je ideale za koje je dotad živio. Benjamin je postao samo broj.
Od tada je rijetko šetao ulicama kao prije, svoje prijatelje u kiosku, restoranima i domaćicu iz kineskog dućana posjećivao je tu i tamo, zaboravio je i na djecu koja su ga jako voljela. Svoje vrijeme službe ali i ono van nje provodio je isključivo u restoranu 'A'. Ljudi jednostavno nisu mogli ili htjeli vjerovati u ono što se pričalo po susjedstvu, kako je dojučerašnji borac za pravdu prešao na stranu zla. Neki su to smatrali normalnim jer tko ne bi prihvatio tako izdašnu ponudu, dok su se drugi zgražavali jer je on tu da štiti cijelu ulicu a ne samo restoran koji ga je podmitio. Uostalom, plaćen je njihovim novcem, novcem poreznih obveznika. Ima li taj čovjek uopće morala? Benjamin se branio kako su sve optužbe lažne, te ako netko ima dokaze protiv njega slobodno ga može prijavi policiji.
Tri mjeseca živio je lagodnim životom, svakodnevno boravio u restoranu 'A' gdje je besplatno jeo i družio se s novim prijateljima. Sve do jednog dana... 15. siječnja 2015. godine nešto iza 4 sata ujutro jedan je slučajni prolaznik dojavio policiji kako je u ulici Mosconi ispred restorana 'A' zatekao mrtvog muškarca. Krupno okrvavljeno Benjaminovo tijelo beživotno je ležalo ispred ulaza restorana kojeg je do jučer čuvao. Robocop je pogođen s četiri hica u leđa. Benjaminov ubojica još uvijek nije pronađen. Što se točno dogodilo i zašto je ubijen dojučerašnji heroj ulice? Pretpostavki je mnogo, ali pravu istinu vjerojatno nikad nećemo saznati. Na njegovo mjesto već dan poslije postavljen je novi policajac. Njegovo ime je Claudio i sve češće obitava upravo u restoranu 'A'.
>>Policija, gradske vlasti i država tome napokon moraju stati na kraj
>>Ući ovdje je bio zaista neopisiv osjećaj! Vremeplov, ali doslovno!
Koji glupavi članak, ima te li još kojeg ovakog biserka kojeg zovete novinarom.