Kad iz supetarske luke zavojitom cestom krenete na suprotnu stranu Brača k Sumartinu, ostavljajući za sobom skretanje za najpoznatiju otočku destinaciju Bol, s lijeve ćete strane naići na putokaz za Novo Selo smješteno u unutrašnjosti otoka.
Baš da je to selo sa 150 duša nešto pretjerano novo, nije, al’ da je posebno, jest. Iako ga nema na popisu mondenih destinacija na otoku. Sa starim i novim kamenim kućama zadržalo je štih nekih prošlih vremena, nema tu kafića i hotela, mještani kažu da je pjesnikinja Vesna Parun voljela ovamo “doć slikavat’”, a centralno je mjesto ispod župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije gdje za popodneva otočani igraju na karte.
Sve sam naučio
Odmah uz crkvu dvometarski je kip svetog Antuna. Djelo je to Franje Antonijevića, danas 68-godišnjaka, koji je velikim kamenim skulpturama ukrasio ulaz u svoje selo i po kamenim ćete glavama uz cestu odmah znati da ste stigli na odredište. Ovamo turisti dolaze vidjeti kako je napravio sva ta čudesa, koristeći se u radu i frezom za rezanje ili brušenje kamena jer električna rezalica, zaključio je, ne bi ostavila dovoljno traga.
Kiparstvom se počeo baviti još u srednjoj školi, osim u kamenu, radi i u drvu, bakru i metalu, a pomalo i slika. Njegov izričaj pripada naivi, a Franjo je potpuno samouk. Ni sam ne zna koliko je njegovih radova u privatnim zbirkama, spominje nam strankinju koja je auto 'nakrcala kipovima', a cijene su, govori, umjerene.
Kameni će reljef prodati za dvjestotinjak kuna pa se samo nasmijuljiti dok izgovara da se u Bolu rad sličan njegovu, al’ s manje detalja i duše, prodaje i pet puta skuplje. Ambicije da svoj talent razvija školovanjem nije imao jer tako 'ne bi osta svoj'.
– Dolazija mi je Grgo Gamulin, gleda, govorija, al eto... Pa i slavni je Constantin Brancusi, koji je bija školovan čovik, reka Augusteu Rodinu u čijoj je radionici naposljetku radija da će, bude li se školova u njega, bit mali Rodin – tumači Franjo čijim je skulpturama povjesničar umjetnosti Gamulin posvetio stranice u svom djelu Itaka koja traje.
Kroz Antonijevićevo dvorište, koje je i ujedno i radionica i galerija na otvorenom, prolazimo uz kamene dvore u kojima živi sa starijim bratom Slavkom i nekoliko mačaka te se penjemo na cestu koja vodi prema kipu svetog Ante. Na glavnoj cesti nailazimo na odavna zatvorenu školu, sagrađenu još 1853.
Franjo govori da je njegova mati Lenka u toj jednoj od najstarijih škola na ovom dijelu otoka bila učiteljica, a on đak. Odlazimo zatim prema seoskom groblju na čijem je pročelju ploča s natpisom da 1899. godine 'ovo selo brojeć 500 stanovnika podiže ovo ukopište obćinskim troškom'. Četiri godine kasnije na groblju je izgrađena crkvica svetog Nikole.
Arheološkim istraživanjima na području sela koje priča povijest pronađena su vrijedna nalazišta, poput onog na novoselskom predjelu Bunje gdje su pronađeni ostaci ville rustice i groblja iz vremena antike.
Brački je najbolji
Za neku će buduću povijest svoj trag ostaviti i Franjo Antonijević, koji je radni vijek proveo u stolarskoj radionici dohvaćajući se kamena kad god je bio u prilici. Kamen od kojeg stvara svoja djela donosi iz polja, nešto materijala dobije iz obližnje radionice.
Kad ga priupitate koji je kamen najbolji za rad, odgovorit će da od bračkog boljeg nema. Uostalom, brački kamen ravnodušnim nije ostavio ni slavne graditelje i kipare Jurja Dalmatinca, Nikolu Firentinca, Andriju Alešiju.
Utkan je u Bijelu kuću, Dioklecijanovu palaču u Splitu, Begovu džamiju u Sarajevu, a od bijelog bračkog kamena na groblju u Dračevici gradi se impozantni mauzolej obitelji Šimunović koji je dao izgraditi jedan od najbogatijih otočana, povratnik s Novog Zelanda Ivan Šimunović, prozvan kraljem škampa... Baš kao slavni i bogati, i Franjo Antonijević zaljubljenik je u to otočko kameno blago.
Sve veći broj turista mogao bi uništiti zemaljski raj
Deklarirani 'Otok kulture i avanture', treći po veličini na Jadranu, s kojega je stanovništvo bježalo u svijet gotovo cijelo jedno stoljeće, donedavno, a mladi i danas, pokušava Bol i Zlatni rat iskoristiti kao mamac da bi u samo to mjesto doveo godišnje puno više od sadašnjih šezdesetak turista po glavi stanovnika, dakle – puno više od lanjskih 102.431 furešta.
A to je polovina trodnevnih gostiju Ultre u Splitu, koji je desetak kilometara daleko, satić ljuljanja trajekta na valovima. Brend je postao poznat u svijetu, ali kako morske struje premještaju bijeli pijesak Zlatnoga rata tamo-ovamo, tako, čini se, turistički planovi Bola i sadržaji šetaju ne bi li pogodili u sridu.
Domaćih je gostiju sve manje, apsolutna su većina strani turisti. Podsjetimo, domaćih je lani, spram 2016., u Bolu boravilo 29 posto manje, njih samo 6765, koji su ostvarili 30.403 noćenja. Stranaca je bilo čak 95.666 i ostvarili su 595.227 noćenja.
S druge strane, smještajnih je kapaciteta sve više i više, a najavljuje se da će ih biti i još, uključujući i megaresort koji bi imao vlastito katamaransko pristanište, bio zasnovan na all inclusive konceptu te imao sve sadržaje poput trgovina i restorana. To se nimalo ne sviđa ovdašnjim ugostiteljima i trgovcima jer će, ostvari li se projekt protiv kojeg se Boljani kane boriti i referendumom, ostati bez dobrog dijela turističkog kolača.
S novim će smještajnim kapacitetima, samo u posljednjih godinu i pol bilo ih je više od tisuću, doći i novi gosti, a procjenjuje se da su već sada plaže prekapacitirane za više od 150 posto...Bol je odavna top destinacija na koju turisti hrle, ovdje ima raznih sadržaja, za svakog ponešto – provoda, kulturnih događanja, gastronomska je ponuda odlična, domaći na koje smo nailazili susretljivi.
No pitanje je hoće li turistički konzumerizam koji je prevagnuo s vremenom uništiti otočnu 'zlatnu koku', taj komadić zemaljskog raja u negdašnjem domu vinogradara, ribara i pomoraca.
Kuća u kući – Bol
Nalazi se u Bolu, zaštićeni je spomenik kulture iz 19. stoljeća i meka je turista iz cijelog svijeta koji kroz rešetke, postavljene na ulazu u 'vanjsku' kuću zbog opasnosti od urušavanja, pokušavaju fotografirati iz svih uglova kako bi s ljetovanja ponijeli ovu rijetku i posebnu priču.
Priča je to o trojici braće Vuković koji su trgovali Mediteranom pa se odlučili skrasiti s tri Španjolke i sagraditi im veliku kuću na svojoj zemlji, upravo tamo gdje se već nalazila kuća mještanina Marka Sile. Selo Škrip
Najstarije naselje na otoku Braču, krije već pet tisuća godina dugu otočku povijest, o čemu svjedoče i prethistorijski bedemi, arheološki nalazi, sarkofazi, reljefi, srednjovjekovni grobovi. Na mjestu ilirskih zidina, koje datiraju još iz 1400. prije Krista, podignut je rimski mauzolej, a tu je i magično lijepa crkva Svetoga Duha iz 4. stoljeća smještena na groblju, odakle se pruža pogled na cijeli Brački kanal.
Ložišća
Na zapadnom dijelu otoka Brača nalazi se mjesto Ložišća. Najvidljivija građevina naselja je velika župna crkva sv. Ivana i Pavla.
