Otkad su mjere vezane uz koronakrizu ukinute u restoranima se traži mjesto više, a polako se zahuktava i predsezona dok su za sezonu predviđanja iznad svih dosadašnjih. Kako raste posao rastu i pritužbe nezadovoljnih gostiju, bilo da se radi o kvaliteti namirnica, cijenama ili razini usluge.
Posluživanje skupe vode u restoranima jedna je od onih tema koja uvijek izazove burnu raspravu jer su ljudi osjetljivi ako im netko uskraćuje njihovo temeljno pravo na besplatnu vodu. No, bilo je i obrnutih slučajeva u kojima je gost bez problema dobio svoju vodu iz slavine da bi je poslije „dobio“ i na računu. Još pamtimo javnu prepirku iz 2015. godine kada je gost jedne pizzerije u Koprivnici za čašu vode morao platiti dvije kune.
Vlasnik objekta objasnio je da gostu nije naplatio vodu nego uslugu jer netko tu vodu mora natočiti iz slavine, staviti led koji proizvodi ledomat, donijeti gostu i zatim čašu oprati. Gost, naravno, nije bio zadovoljan objašnjenjem.
Trava u tuđem dvorištu nije zelenija
Besplatna voda u ugostiteljskim objektima odavno je predmet spora i u drugim europskim državama. Prije nekoliko godina austrijski ugostitelji organizirano su nastupili protiv direktive Europske unije kojom se ugostiteljima nalaže da gostima nude besplatnu vodu iz slavine. Takva direktiva prisiljava ugostitelje koji sami crpe vodu za svoj objekt da moraju učestalije vršiti kontrolu kvalitete vode u svojim restoranima.
Nije tema za raspravu
Kako se vrši kontrola kvalitete vode u hravtskih restoranima i što misli o posluživanje vode iz slavine pitali smo našeg poznatog chefa Filipa Horvata. - U restoranima se svakih šest mjeseci rade testovi na vodu i brisevi hrane, mi smo u TheAtriumu zadnje rezultate dobili prije dva tjedna. Da odgovorim i na drugi dio pitanja, izvorska voda u boci izgleda ljepše na stolu od bokala, a ukoliko gost traži vodu iz slavine, što se događa, mi ćemo mu je poslužiti bez rasprave. Ovo je potpuno bezvezna tema, pogotovo kad se pokušava implicirati da ugostitelji to rade da bi bez puno muke zaradili na gostu. Trebao bih dnevno prodati 200 bočica vode da bih na njima zaradio neki novac vrijedan spomena.
Ništa nije besplatno