Farmaceutkinja Martina, konobar Nikola, diplomirani inženjer građevine Ivo, magistar ekonomije Hrvoje, liječnik Pave, svi su oni članovi Opusa Dei (Djelo Božje), osobne prelature Katoličke crkve koju je utemeljio sveti Josemaría Escrivá 1928. godine, a 30. srpnja ove godine navršilo se punih deset godina djelovanja Opusa Dei u Hrvatskoj.
– Prije točno deset godina dva svećenika Djela Božjeg stigla su u Hrvatsku – don Jorge Ramos i don Julio Guijarro-Garcia kako bi započeli širenje duhovnosti Opusa Dei – kazao je dr. Pave Žanić, Hrvat koji se školovao u Austriji i tamo se pridružio Opusu Dei te ostao živjeti i raditi u Beču. Iako to nerado priznaje, on je, uz fizičara Vuke Brigljevića, jedan od najzaslužnijih za dolazak Djela Božjeg u Hrvatsku i uz don Julia, don Jorgea i Javiera Aguaya od prvog je dana tu.
– Don Jorge i ja nismo na početku znali ni riječi hrvatskog pa smo išli u školu kako bismo što prije mogli početi razgovarati s ljudima i širiti apostolat, što nam je zadatak. To je vrlo važno jer mi živimo u zemlji u kojoj djelujemo kao da je naša domovina. Ovdje ostajemo cijeli život i želimo živjeti kao Hrvati – rekao je o počecima don Julio. Žanić je istodobno s dvadesetak ljudi iz Hrvatske s kojima je kontaktirao tijekom osamdesetih i devedesetih počeo osnivati udrugu.
Nismo znali jezik
– Opus Dei daje onaj duhovni dio djelovanja, mi smo morali osnovati udrugu kako bismo iznajmili stan u kojem ćemo držati obrazovanje, duhovne obnove i ostale aktivnosti – kaže Pave koji je zbog toga smanjio rad u svoj internističkoj klinici u Beču i maksimalno se posvetio organizaciji Opus Dei u Hrvatskoj. A djelovanje je počelo vrlo brzo i to prema jednom zanimljivu obrascu.
Naime, kako svećenici Opusa Dei u svakoj zemlji u kojoj djeluju sve rade isključivo u dogovoru s lokalnim crkvenim vlastima, tako je don Jorge počeo ispovijedati u zagrebačkoj katedrali. Većina naših sugovornika upravo se tamo prvi put susrela s Opusom Dei.
– Otišla sam na ispovijed don Jorgeu nemajući pojma tko je on, no bilo je drukčije nego inače. Njegova smirenost i savjeti koje mi je dao ostavili su na mene snažan dojam. Dao mi je i mali letak s pozivom na duhovna razmatranja i otišla sam, postala redovita, krenula na duhovne obnove i nakon nekoliko godina odlučila postati članicom Opus Dei – kazala nam je Martina Kovačević, farmaceutkinja, majka dvoje male djece.
– To je poziv – dodao je Nikola Galović, konobar čiji je put do članstva u Djelu bio sličan. On je također bio na ispovijedi kod don Jorgea prije šest godina i, kako kaže, od njega dobio neke pametne savjete.
– Krenuo sam na razmatranja i duhovne obnove i vidio da mi ono što zagovara Opus Dei potpuno odgovara i odlučio sam nastaviti živjeti tako u svakodnevnom životu, težiti svetosti u svakodnevnom radu – kaže Nikola koji jednako kao i svi ostali s kojima smo razgovarali razbija neke predrasude o Opusu Dei.
– Bilo je komentara u stilu “ti si neki frik” ili “vi ste oni koji se bičujete”, no to su slučajevi u manjini, uglavnom ljudi koji ne znaju ništa o Djelu. Većina ipak misli pozitivno, a mi svojim svakodnevnim radom nastojimo to i opravdati – kaže Nikola.
– Znate, mnogi su za Opus Dei saznali iz knjige “Da Vincijev kod” Dana Browna, a poslije i iz filma, pa je ispalo da smo mi neko tajno društvo koje se bičuje, ubija ljude i bavi se zakulisnim igrama. Zapravo nam je učinio uslugu jer su mnogi, nakon što su gledali film, posjetili našu internetsku stranicu, koja je javna i otvorena, i doznali što zapravo jest Opus Dei – istaknuo je don Julio.
Osim što su se Opusu Dei približili nakon ispovijedi kod velečasnog Jorgea, neki su o Djelu doznali i iz knjiga svetog Josemaríje Escrive, utemeljitelja Opusa Dei, te putem interneta i vlastitog istraživanja.
Malo dublje istraživanje
– U srednjoj školi pročitao sam neke knjige svetog Josemaríje i svidjela mi se ideja svetosti u svakodnevnom životu pa sam počeo malo dublje istraživati, a onda tako i živjeti – rekao je Ivo Džeba koji je prije nekoliko mjeseci diplomirao građevinu i sada radi u struci. I on, kao i Nikola i Martina u sklopu svojeg članstva u Djelu imaju neke male zadatke koje svakodnevno obavljaju. Martina uređuje internetsku stranicu Opusa Dei, Ivo pomaže u centru... Upravo je taj Centar Gradec Opusa Dei u Držićevoj ulici još jedno veliko postignuće dr. Žanića i ostalih članova u početku rada i širenja apostolata u Hrvatskoj.
Prije deset godina krenuli su iz jednog iznajmljenog stana u Vlaškoj ulici u kojem su živjeli i održavali obrazovno-duhovne aktivnosti, a danas, deset godina poslije, imaju svoj centar u sklopu kojeg je i studentski dom i koji je upravo proslavio godinu dana rada.
– Cilj djelovanja Opusa Dei prije svega je obrazovno-socijalni i tako djeluje svugdje u svijetu. Broj ljudi koji je počeo dolaziti po duhovnost u naše prostorije pokazao je potrebu za osnivanjem takvog centra. Tu je osim studentskog doma i čitaonica za sve koji žele doći učiti bez obzira na to jesu li članovi ili prijatelji Djela. Otvoreno je za sve. Tu je i kapelica, studentski dom u kojem trenutačno živi sedam studenata te numerariji, laici i svećenici Opusa Dei, tu se održavaju predavanja, duhovne obnove, aktivnosti za djecu i roditelje. Praksa je Opusa Dei da gdje god djeluje otvara takve centre, klubove, bolnice, škole. Ovdje dolaze svi ljudi bez obzira na vjeru i rasu, suradnici su općenito katolici, ali sveti Josemaríja je uspio od Vatikana izboriti da suradnici Djela mogu biti i nekatolici, i nekršćani i nevjernici. Sloboda djelovanja, bez prisile, temeljni je stav Opusa Dei – objašnjava za Večernji dr. Žanić.
Te riječi potvrđuje i Jan Sokolar, student medicine, koji nije član Opusa Dei, ali je ovdje pronašao, kako kaže, ozbiljnost, liturgiju, duhovno obrazovanje i povezanost s tradicijom.
– U sklopu toga obilazimo i centar za ljude u potrebi u Oborovu te razgovaramo s pacijentima i pružamo im ljudsku potporu. To me ispunjava – kaže nam Jan koji dodaje kako još nije donio odluku o zamolbi za članstvo u Opusu Dei.
– Zasad mi je ovako dobro, učim, redovito sam na duhovnim obnovama, a zauzvrat, kao i svi u centru, obavljam neke male zadatke. Evo, danas je na meni red da počistim neke prostorije – zaključuje uz osmijeh Jan.
Zanimljivo je kako se duhovne obnove i sve aktivnosti Djela održavaju odvojeno za muškarce i žene. Kuća za žene također je u Hrvatskoj deset godina i u početku je bila u Kušlanovoj ulici, a danas je u jednoj kući u Kamaufovoj.
Na pitanje zašto duhovnost odvojeno primaju muškarci i žene, don Julio kaže da je to pitanje postavljeno i utemeljitelju svetom Josemaríji, a on je objasnio kako u tom, kao i u mnogim drugim aspektima života, kršćani mogu odabrati rješenja u skladu s vlastitim preferencijama ili mišljenjima, i nitko im ne može nametnuti isključivi sustav.
Koji je način najbolji?
– Mi bismo bježali kao od kuge od tog pristupa pastoralnom radu i apostolatu za koji se općenito čini da je samo prerađeno i povećano izdanje, u religioznom životu, jednostranačkog sustava. Znam da postoje katoličke grupe koje organiziraju duhovne obnove i druge aktivnosti za bračne parove. Nemam nikakvih prigovora na to da čine ono što misle da je najbolje ni na ljude koji sudjeluju u njihovim aktivnostima ako otkriju da im one pomažu živjeti bolje svoj kršćanski poziv. Ali ne smatram da je to jedini način na koji se to može činiti i nikako nije očito da je to najbolji način – kazao je tada sveti Josemaría.
Osim u Zagrebu svećenici Opusa Dei održavaju seminare i duhovne obnove u Splitu i Rijeci, a s obzirom na to da Djelo nema neku župu ili ograničenje djelovanja često pomažu i drugim župnicima u služenju svete mise, u posjetima bolesnicima u bolnicama, u ispovijedi. To se, kako smo vidjeli, pokazalo kao vrlo učinkovit način širenja ideje utemeljitelja Opusa Dei svetog Josemaríje Escrive o tome kako živjeti kršćanski u svakodnevnom životu.
>>Markić Stankoviću: Vi ste vidoviti Milan, ali neću o Opusu Dei!
Bravo, svaka cast!