– To nije bolest, ništa ne boli, samo se nahodaš – ponovio je Ivan Šimunec (33) riječi svoje majke Eve (62), oboljele od Alzheimerove bolesti.
Mamu i sina Šimunec sreli smo u Alzheimer Cafe, kamo su došli treći put. A Alzheimer Cafe održava se svaku prvu srijedu u mjesecu u Kavani Dubrovnik u Zagrebu, a glavni mu je cilj upravo druženje oboljelih i njihovih obitelji te izmjena iskustava.
– Majka je prije otprilike deset godina počela učestalo postavljati pitanja na koja je prethodno dobivala odgovore. Odlučili smo se za pregled kod neurologinje koja nam je potvrdila da boluje od Alzheimera – kaže Ivan Šimunec. Krenula je na terapiju, a nakon očeve smrti Ivan je preuzeo brigu o mami.
– Majka je počela sve više zaboravljati, nije bila sposobna obavljati kućanske poslove. Nisam ni znao s čime se suočavamo dok nisam preko interneta pronašao SOS broj i dobio Miru Dajčić, potpredsjednicu Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest – kaže.
No za ovu bolest nije karakteristično samo zaboravljanje. To je spora, progresivna bolest sa stalnim (često paralelnim) mentalnim i fizičkim propadanjem oboljele osobe. Glavnu ulogu u njezi bolesnika ima obitelj o kojoj oboljeli s vremenom počinje potpuno ovisiti.
– U početku čovjek ne razmišlja kako će biti u kasnijim fazama, ali ubrzo sam shvatio sam da će mama trebati adekvatnu skrb – nastavio je Ivan koji je napustio posao kako bi se brinuo o bolesnoj majci.
– Njoj je potrebna njega 24 sata na dan, a to si ne može svatko priuštiti...
Priznaje da je u početku bio skeptičan glede Alzheimer Cafea, ali baš je tu pronašao ljude s istim problemima.
– Važno je da se obitelj pripremi. Moja je preporuka da se organizira više osoba, njega će biti kvalitetnija, a svakom će biti lakše. Jedna osoba sama se s time ne može nositi. Ja sam imao sestru Jelenu bez koje bi bilo puno teže. S njom nisam dijelio samo fizičko iskustvo brige za mamu nego i emocionalno.
U međuvremenu je majka Eva počela ići u dnevni boravak u Dom sv. Josipa gdje provodi devet sati dnevno. Tamo se osjeća puno bolje nego u bilo kojoj drugoj okolini.– Svjesna je bolesti, ali je sretnija i zadovoljnija od većine ljudi koje poznajem. Naučila me da je kod čovjeka najbitniji duh – zaključio je Ivan.
Dr. sc. Paola Presečki ističe da se svaka obitelj mora educirati o ovoj bolesti:
– Preporučujem posjete savjetovalištima i udrugama. Iako je oboljeli ovisan o vama, dopustite mu da izrazi svoje želje u skladu s mogućnostima. Upozorite okolinu na bolest vašeg bližnjeg kako biste dobili njihovo razumijevanje i podršku. I nikako nemojte zaboraviti na sebe same. Vi nosite najveći teret ove bolesti i, ako se zapustite, izgorjet ćete.
>>Ipak ćemo se morati odreći pržene slanine i jaja?
>>Loša vijest za pivopije: Muškarci srednje dobi zbog piva brže gube pamćenje