Uoči današnjeg odlaska u Pariz a poslije zadnje predstave "Hamleta" Petera Brooka na Lokrumu, razgovarali smo s nositeljem naslovne uloge Williamom Nadylanom. Najviše nas je naravno zanimalo kako ga je Brook izabrao i dao mu zacijelo najžuđeniju ulogu.
- Nisam čuo da bi ijedan glumac došao Brooku i ponudio mu se da igra u njegovoj predstavi. To je nemoguće! On je taj koji izabire. Glumio sam Corneilleova "Cida" na Avignonskom festivalu, Brook me vidio i izabrao.
- Recite nam štogod o sebi, o svojim počecima, školovanju, nastupanju...
- Neugodno je i teško govoriti o sebi. Rođen sam u Francuskoj, u Montpellieru, od indijske majke i afričkog oca. On je u to vrijeme studirao medicinu. Djetinjstvo sam proveo u Belgiji, Francuskoj i u Kamerunu, na jednom majušnom otočiću. I ja sam studirao medicinu, jer otac mi je liječnik; doktor je u Africi - heroj. Poslije dvije godine studija upisao sam i odslušao dvije godine biologije... Tada mi je netko rekao neka se prihvatim glume. Pošao sam zabave radi. No, rekli su mi da ću postati glumcem. Pohađao sam različite glumačke škole...
- Kakvo je Brookovo kazalište Theatre des Bouffes du Nord?
- U srcu je Pariza! Neveliko je to kazalište i šećete li ulicom nećete ga ni zapaziti. Kad otvorite vrata, ulazite u novi svemir. Kad je Brook iz Londona došao živjeti u Pariz, da bi imao više slobode, nezavisnosti i da bi se susreo s drugom kulturom, okupio je Azijce, Afrikance, Europljane - sve rase i nacionalnosti kojih je u Parizu mnogo. To kazalište pripada svakome. Zgrada je u početku bila posve uništena, nije bilo ni krova. Prostor nije impresivan, nema pozlate ni baršuna, bitne su predstave.
- Sinoć je sve radilo za Vas - Vaši partneri, čudesan prostor ruševnog samostana na Lokrumu, pa i ćuk koji se neprestance glasao skladno se ulančao u predstavu. Kako se osjećate u toj ulozi?
- To je Vaš dijalog s Peterom Brookom! Ne zaboravite da ja predstavu nisam nikada vidio, ja u njoj nastupam! Vi vidite što ja ne vidim. No, ako glumite, a partner ne surađuje s vama, vi ne postojite! Ako partner ne želi da vi budete Hamlet, nikada to nećete postati... Rad s ansamblom kod Brooka je presudan!
- Brook je nedavno kazao da ne voli predstave na otvorenom. Kako ste se osjećali igrajući četiri izvedbe na Lokrumu?
- On prednost daje kazališnoj zgradi. Ako ljudi u neudobnim stolicama ili na jastucima dva sata i petnaest minuta šute, ne miču se radi vas, to je veliki dar. To sam naučio od Brooka. Bolje je igrati u zatvorenim prostorima jer je kvaliteta odnosa bolja, manje je smetnji sa strane! Ako nekome kažeš vičući "Volim te!" usred gradske vreve, posve je drukčije nego ako mu to kažeš tiho, na uho! Zar ne? Brook nas uči da budemo spremni za sve situacije, da budemo spremni na avione koji nas prelijeću tijekom predstave, na glasanje ćuka, na kašljanje publike... Sve to treba uključiti u predstavu! Lokrum je izoliran, otok je koji ima svoj mir i vjerujte, na ruševinama samostana kad sam kazao: "Ofelija, pođi u samostan!" nisam glumio, prostor je progovorio sa mnom, ja sam to osjetio!
- Je li teško biti Francuz s tamnom kožom, je li teško biti glumac u Europi tamne afričke puti?
- Ne mogu se žaliti. Radio sam "Hamleta" s Peterom Brookom! Nikada nisam pomislio da će mi to biti omogućeno. Kad su Brooka pitali zašto je crnca izabrao za Hamleta: "Znate,on ne izgleda kao Danac!", odg:ovorio je: "Oh, u golemoj sam nevolji, gdje da nađem toliko dobrih plavookih glumaca Danaca koji znaju francuski i hoće zaigrati u Hamletu?!" Od Brooka sam naučio da možeš što hoćeš.
Želimir Ciglar
