Zagrebačka odvjetnica Milka Savić ima pravo na ambiciju da postane
sutkinja Ustavnog suda, prva koja bi tamo ušla na temelju Ustavnog
zakona o pravima nacionalnih manjina koji propisuje manjinsku kvotu u
pravosudnim tijelima.
Na stranu što je dvojbeno spada li Ustavni sud pod odredbe Ustavnog
zakona, s obzirom da nije dio klasičnog pravosudnog sustava. Na stranu
i to što odvjetnica Savić riskira da zbog kandidature temeljene na tzv.
srpskoj kvoti bude doživljena kao Srpkinja po profesiji.
Na stranu i to što za kandidaturu nije dobila potporu svoje matične
asocijacije, Hrvatske odvjetničke komore. No, u zemlji koja još liječi
ratne rane i u kojoj se pažljivo pokušavaju normalizirati
hrvatsko-srpski odnosi, teško se može staviti na stranu činjenica da je
odvjetnica Savić za svoje klijente sastavljala ustavne tužbe u kojima
je oduzimanje stanarskih prava izbjeglim Srbima postavljala kao
posljedicu etničkog čišćenja.
Možda bi se i to moglo tolerirati kao dio njezina profesionalnog
angažmana – takve tužbe, uostalom, pišu mnogi odvjetnici – da u toj
istoj državi, koju je kroz tako koncipirane ustavne tužbe prozvala za
genocid, nije poželjela biti ustavna sutkinja.
Nejasno je, međutim, zašto SDSS sa svojim potpredsjednikom Miloradom
Pupovcem forsira da u Ustavni sud kao predstavnica srpske manjine uđe
upravo ona. Nevjerojatno bi i žalosno bilo da unutar srpske zajednice u
Hrvatskoj ne postoji barem jedna stručna, ugledna i za ustavno
sudovanje zainteresirana osoba, koja, kao što zakon propisuje, ima
pravosudno ili sveučilišno iskustvo, a nema hipoteke koje će opteretiti
kandidaturu.
Na prvi pogled se, stoga, mogu razabrati dva moguća razloga: ili želi
pridobiti glasove radikalnijih Srba na izborima ili primorati Ivu
Sanadera da pokaže da je - mazohist.
RIJEČ - DVIJE
SDSS-ovo forsiranje
