Da stari tradicijski obrti mogu biti profitabilni i da ne služe samo za slikanje i poziranje pred turistima, potvrđuje primjer Nikole Oreškovića iz Nove Gradiške, jedinog preostalog užara u Hrvatskoj.
Posao je Nikola naslijedio od oca Josipa, koji je zanat izučavao kod poznatog brodskog užara Ivana Belana. Zajedno s njim, u Užariji Orešković radi i njegova supruga te njihove dvije kćeri. Ovaj obiteljski obrt ima više od šest desetljeća dugu tradiciju, no u posljednjih četrdeset godina bave se isključivo ručnom proizvodnjom svih vrsta sportskih mreža, zaštitnih mreža te štrikova za različite namjene.
- Svojim mrežama ručne izrade kao jedini ovlašteni proizvođači opskrbljujemo otvorena i zatvorena sportska borilišta diljem Hrvatske te dijelom Bosne i Hercegovine. U proizvodnji koristimo isključivo kvalitetne materijale, tako da na naše proizvode nema nikakvih reklamacija – kaže Orešković. Novogradiščanin je predstavnik zadnje generacije užara koja je prije više od tri desetljeća položila majstorski ispit. Nakon toga više nije bilo zainteresiranih za učenje ovog zanata, koji je u potpunosti nestao iz školskog programa. Užarstvo, kaže, dijeli sudbinu drugih tradicijskih obrta, o čijem očuvanju brinu jedino malobrojni preostali majstori-obrtnici koji ih prenose s koljena na koljeno. Nikola će, primjerice, već iduće godine prenijeti obrt na svoju mlađu kćer, koja će tako nastaviti obiteljsku tradiciju. Od tog se posla, kaže, može solidno živjeti, ali ima i problema.
- Na natječajima za posao ja se kao jedini proizvođač borim s tridesetak trgovaca koji pojma nemaju o tome od čega je proizvedena ta mreža niti čemu ona služi. Oni su svoju jeftinu i nekvalitetnu robu nabavili u Kini i Tajvanu i jedino što s njom znaju je ponuditi je na prodaju. Ja se, međutim, sa svojim prizvodima mogu podičiti – navodi Orešković. On dodaje kako je razlika između njegove i užadi koju na natječajima nude preprodavači jednaka onoj između Mercedesa i Fiće, te ponosno ističe kako su njegovim mrežama opremljene sve velike rukometne arene u Hrvatskoj.
>>Vladimir Rudak (84) zadnji je kovač u Lipovljanima
