U namjeri da se malo našalimo kazat ćemo da Hrvatska ipak neće biti bez predstavnika na košarkaškom turniru Olimpijskih igara u Parizu. Doduše, 65-godišnji Aco Petrović neće ondje biti u opremi s hrvatskim obilježjima niti će na svečanosti otvaranja stupati u koloni hrvatski sportaša. Ne, on će ponosno predvoditi brazilsku košarkašku reprezentaciju, s kojom se, iz drugog pokušaja, uspio plasirati na Olimpijske igre. Nakon što su u polufinalu predolimpijskog turnira u Rigi pobijedili Filipince (71:60), Brazilci su u finalu doslovce razbili reprezentaciju domaćina (94:69). A nakon takvog ishoda u službenom hotelu, na katu brazilske reprezentacije bilo je vrlo veselo.
– Bilo je svega i svačega. Plesala se samba. Razbucali smo hotel. Brazilci uvijek imaju pripremljenu glazbu za feštanje. No, vidim da su feštali i pobjednici preostala tri kvalifikacijska turnira. Bile su to erupcije oduševljenja – govori nam Petrović i prenosi kakva je reakcija bila u Brazilu:
– Naš uspjeh dogodio se istog dana kada je nogometna reprezentacija ispala od Urugvaja u četvrtfinalu Copa Americe. Za Brazilce je to bilo veliko razočaranje, a kada smo mi izborili olimpijsku vizu, za koju nam nitko nije davao velike izglede, uslijedio je potres. Čestitao nam je i predsjednik države, a ja sam na mobitel, u dva i pol sata, primio više od tisuću poruka.
A tijekom turnira bilo je, za Brazil, vrlo teških trenutaka.
– Tijekom neshvatljivo loših 10 minuta protiv Kameruna, počeli smo razmišljati o pakiranju stvari za povratak kući. No, kad smo to preživjeli, dalje je sve išlo lakše.
Za razliku od prethodnog predolimpijskog turnira, onog u Splitu 2021., na ovom je Aco bio uspješan.
– Tada smo plijenili napadačkom igrom pa smo do finala imali tri pobjede s ukupnom koš-razlikom od 81 koša, a ovdje smo do turnirske pobjede došli obranom.
Nakon polufinalne pobjede nad Meksikom Brazil je u tadašnjem finalu izgubio od Njemačke (64:75), nakon čega su neki brazilski mediji pisali da je izbornik izgubio kontrolu nad svlačionicom,
– Tada je bilo prigovora kako smo mogli izgubiti od Njemačke, no to je reprezentacija koja će poslije biti treća u Europi, a prošle godine i svjetski prvak. Tada je naš najbolji šuter Benite u finalu šutirao 3-18. Bilo mi je žao jer smo igrali sjajnu košarku pa sam zavapio za igračima koje sam promovirao, a nisu bili s nama. Moj tvit tog sadržaja neki su prokomentirali kao da sam izgubio kontrolu nad momčadi. No, da je bilo tako, zar bi me Brazilci ponovno angažirali za izbornika? Zacijelo ne. A ta dva igrača sada su s nama, a to su Gui Santos i Didi Lozada, pravi pitbull terijeri.
Priznaje da je ukupan dojam iz Splita možda bio i bolji od ovoga iz Rige.
– Apsolutno. U Splitu smo dominirali napadački, a ovdje smo dominirali defenzivno. Poznato je staro pravilo da napad dobiva utakmicu, a da obrana osvaja trofeje odnosno turnire.
Hrvatska je tada zapela u polufinalu (protiv iste te Njemačke), a ove godine u finalu protiv Grčke.
– Ishod tog turnira nije iznenađenje, a meni je iznenađenje bilo da je Hrvatska s lakoćom riješila Sloveniju. Mislio sam da je to utakmica 50-50. Kada je u pitanju finale, bilo je više nego vidljivo da će Hrvatska s manje ili više problema udariti u zid. Bio je to dobar turnir za Hrvatsku, no ovi se turniri ne igraju za dojam, nego da napraviš nešto. To sam shvatio još 2016., kada sam s Hrvatskom na predolimpijski turnir u Torinu otišao ispod radara i kada je nakon našeg plasmana u Rio nastala euforija.
I tada je Hrvatska igrala s Grčkom, ali tada u polufinalu predolimpijskog turnira. Njemu se tada koncepcijski rizik na Antetokounmpu isplatio, a današnjem hrvatskom izborniku Sesaru nije.
– Mislim da je najbolji recept obrane na Antetokounmpu bio onaj sa SP-a 2019., kada sam na njega išao s atletski jakim, ali puno nižim igračem koji je kontrolirao njegove kretnje licem košu. Jer, ako njega čuvate s visokim igračem, ne možete ga zaustaviti i zato sam ga čuvao s atletičnim nižim igračem koji mu ne dozvoljava da radi prednost u driblingu ili onom razlomljenom dvokoraku. Hrvatska takva tijela nema, a Brazil i sada ima tri-četiri igrača koji bi mogli igrati obranu na njemu.
Mnogi će reći da je atenska skupina bila najteža.
– Slažem se jer ne samo da su u njoj bile Grčka, Slovenija i Hrvatska nego i vrlo neugodna Dominikanska Republika. A tu je bio i ekstremno neugodni Novi Zeland, s kojim je teško igrati s petorkom u kojoj imate klasičnu četvorku i peticu. Igrali smo s njima i slomili smo ih tek kada smo odlučili sve preuzimati. Na koncu se na tom turniru ipak nije dogodilo ništa neočekivano. U ovakvom sastavu Grčka je bila favorit i ona bi, na takvom domaćem terenu, od 10 utakmica možda njih devet dobila.
Može li Hrvatska biti zadovoljna s dva posljednja ljeta?
– Hrvatska mora biti zadovoljna, no postoji jedan veliki "ali" vezan za studeni. Jer, taj dvomeč s BiH odredit će idemo li na Eurobasket, što je ključno za hrvatsku košarku. Hrvatska je imala peh sa ždrijebom da uđe u skupinu s Ciprom koji je jedan od domaćina i koji kao takav ima osigurano mjesto na Eurobasketu pa iz te skupine idu samo dvije momčadi, a Francuska je već gotovo sigurna. BiH je u stanju iskombinirati atletsku momčad koja može sve preuzimati i postavlja se pitanje koliko će to preuzimanje umanjivati kreativnost Kapuste ili šuterske dionice Filipovića koje dolaze nakon igre dva na dva.
Nakon što je u Rigi raspustio momčad, brazilski izbornik zaputio se u Hrvatsku.
– Malo ću se odmoriti, ali i posvetiti organizaciji memorijalne utakmice za Dražena. Svoju momčad očekujem u Zagrebu 17. srpnja, gdje ćemo, u Agram Clubu, započeti završne pripreme za Olimpijske igre, tijekom kojih ćemo odigrati i pripremnu utakmicu protiv Kanade.
Petrović jamačno nešto vrijedi. Odveo Hrvatsku 2016. na OI. Odveo Brazil na OI. (jedino našim stručnjacima u HKS ne vrijedi)