I u njegovu sedmom profesionalnom nastupu, protivnik Alena Babića nije dočekao kraj borbe. Ovaj put je to bio Englez Damian Chambers, a borba se odvijala u Newcastleu, u novoj, svojevrsnoj, međukategoriji između teške i lako teške.
Iako je bio izvan stroja sedam mjeseci, radi operacije ramena, to se u ovoj borbi nije ni osjetilo jer je ortoped Tadija Petrović očito obavio sjajan posao. Babić je nasrnuo na protivnika već od prve sekunde, pa je Chambersu brojano već u prvoj rundi, a nakon nešto nižeg tempa u drugoj, dovršio je suparnika u trećoj. Učinio je to lijevim krošeom, nakon što je protivnika pritisnuo na konopcima.
- Imam veliko poštovanje za Damiana Chambersa, znao je da ću ga nokautirati no svejedno je pristao na borbu samo šest dana prije. Od sada je moj prijatelj, on je istinski ratnik. Primio je puno teških udaraca jer ja imam snagu nekoga tko ima 130 kilograma - kazao je Babić i dodao:
- Cruserweight, bridgerweight ili heavyweight, tko god želi ja ću se boriti. Nikad se ne skrivam. Kažem vam, želim ih sve, borce iz sve tri ove težinske skupine.
Boriti se u svim spomenutim kategorijama zvuči zanimljivo ali takva raspršenost bi mu odnijela previše vremena. Možda bi bilo bolje da se, zajedno sa svojim trenerom, odluči za samo jednu od tih kategorija i da se tu bori za što bolju poziciju na rang-listama.
U svakom slučaju, Babić je zanimljiv borac boksačkom tržištu. Kako je, nakon ove pobjede, napisao jedan engleski novinar on nema međunarodno trofejnu amatersku karijeru, nije nikad nastupio ni na Olimpijskim igrama, nema duge ruke, nema brze noge ni ruke, nije niti neki defenzivac... No, unatoč svemu tome što je jednodimenzionalan, piše EJ Williams, Babić ima nevjerojatnu sposobnost pritiskanja suparnika i devastirajuću snagu. Zato i jest nokautirao svih sedam dosadašnjih protivnika.
Je li stiglo vrijeme da se suoči s borcima više razine?
Fejker. Daj odradi neku poštenu borbu, a ne tu žicaš frenda 6 dana prije borbe da uđe s tobom u ring da ga nokautiraš. Na šta je boks spao. Dno.