Već po tjelesnoj građi i pokretima vidljivo je da je mr. Boštjan Kovačič, veleposlanik Republike Slovenije u Zagrebu (sa sjedištem u "Zagrepčanki"), sportski tip. Što je odmah i potvrdio:
- Igrao sam čak i nogomet, u drugoligašu Elanu iz Novog Mesta. Nosio sam broj deset, dakle, bio sam vezist. A u istom klubu bio sam i predsjednik, kada se natjecao u I. slovenskoj ligi. Malo nam je nedostajalo, tek jedan susret, da uđemo u Kup kupova. Na vratima nam je bio Gordan Mohor, a u napadu je igrao Primož Gliha, onaj isti koji je Hrvatskoj u Splitu dao tri gola...
Povod našem razgovoru je skorašnji prijateljski susret između Hrvatske i Slovenije u Maksimiru, a slovenski veleposlanik očito je verziran i u toj problematici. I više od toga.
- Bit će to vrhunska predstava - kaže mr. Kovačič. - Drago mi je da su od reprezentacija zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije upravo reprezentacije Hrvatske i Slovenije izborile Svjetsko prvenstvo. Na maksimirskom stadionu sučelit će se dvije različite koncepcije - hrvatska u kojoj dominira individualna kvaliteta i slovenska koju krasi zajedništvo, borbeni duh koji je još potencirao izbornik Srečko Katanec. Mnogi njegovi izabranici malo igraju u europskim klubovima, ali puno daju u reprezentativnom dresu.
- Kako tumačite to slovensko, nogometno, sportsko čudo?
- To nam je upravo trebalo, jer nogomet je zaista najvažnija sporedna stvar na svijetu. Bivši stereotip o sklonosti individualnim sportovima razbili smo. Istina, i prije smo imali sjajnih pojedinaca poput Toplaka, Oblaka, Popivode, Vilija Ameršeka, Katanca..., ali sad imamo jaku nacionalnu vrstu. Nogomet je u Sloveniji prvi sport. Na tim našim prostorima nešto se malo promijenilo - mi smo vama uzeli malo iz nogometa, a vi nama iz skijanja.
- Koliko posljednji uspjesi nogometaša pridonose promidžbi vaše zemlje?
- Značajno, nevjerojatno. Potkrijepit ću to jednim anegdotalnim primjerom: dan nakon uspjeha u Bukureštu počeo je ondje skup premijera i vlada zemalja Cefte. Vaš premijer Račan čestitao je srdačno na plasmanu na SP našem premijeru Janezu Drnovšeku, a da je pritom potpuno zanemario nazočnost tužnog domaćina, rumunjskog premijera. Gdje god se nađemo u diplomatskim krugovima, sport je idealan za stvaranje atmosfere. Svuda nas pitaju kako smo to kao zemlja od dva milijuna stanovnika uspjeli povezati dva velika nogometna ciklusa, Euro 2000. i SP 2002., što nije pošlo za rukom niti nekim nogometnim velesilama.
- Neumjesno je pitanje hoćete li u srijedu biti u maksimirskoj počasnoj loži?
- Jasno je da ću ići na utakmicu. Prva ljubav zauvijek ostaje. Mnoge sam utakmice vaše reprezentacije gledao u Maksimiru, pa i onu s Jugoslavijom (2:2), kad smo uzalud s Mohorom i društvom pripremili feštu...
- Tko su vaše nogometne simpatije?
- Prije 35-40 godina znao sam napamet mnoge slavne inozemne i domaće momčadi. Primjerice onu generaciju Dinama koja je osvojila Kup velesajamskih gradova - Škorić, Gračanin, Belin, Ramljak, Blašković, Zambata... Pokojni Ramljak bio je u vojsci u Novome Mestu. Znam i Mirka Brauna, fino je smršavio. U Novome Mestu svi smo u to doba navijali za Dinamo! Bili su mi simpatični engleski asovi braća Charlton, Best... te njemački s Beckenbauerom, Maierom i Müllerom na čelu.
- A od današnjih?
- Nisam stigao reći da mi je prirasla srcu najviše vaša sjajna generacija iz Francuske "98. Bila je na korak do naslova svjetskog prvaka. Da nije primila gol protiv Francuske u polufinalu u istoj minuti kad je Šuker doveo "vatrene" u vodstvo... Ne zna se tko je u njoj bio najbolji. Umjetnik Prosinečki u najboljim danima?!
Slovenski veleposlanik Kovačič povremeno igra tenis, a redovito trči 10 kilometara po nasipu na Jarunu. A u srijedu će s Mohorom i nogometnim društvom sa zadovoljstvom "otrčati" u Maksimir...
M. Rede
