Dva dana nakon Božića zlatni hrvatski olimpijac u streljačkoj disciplini trap Giovanni Cernogoraz proslavit će 30. rođendan. U Londonu je ostvario najveći san svakog sportaša pa blagdane dočekuje kao sretan čovjek u krugu obitelji, a ugostio je i ekipu Maxa.
- Ma koliko mi olimpijsko zlato bilo drago, ono je i teret. Kamo god otišao, svi će očekivati da sam najbolji i valja ga, zaista, opravdati. Zbog toga moram odabrati prvenstva na koja ću ići kako se ne bih rasplinuo u osrednjosti. To je i izuzetan psihološki pritisak, a dobrih je strijelaca puno - priznaje Cernogoraz.
\"Na stol vrći piti, u pjat bakalar, sve lipo po staroj užanci prontaj...\". Tako kazuje pjesma o tradicionalnom obilježavaju Božića u Istri, no tako je doista i u domu najzlatnijeg Istrana, najoštrijeg oka i najsigurnije ruke poluotoka - Giovannija Cernogoraza.
Tradicija i stare navade, od okupljanja za obiteljskim stolom, pripreme hrane, kićenja kuće i darivanja djece u Istri se još brižljivo njeguje, a tako je i u domu Cernogoraz, u Novigradu.
No, osim svečarske atmosfere koja prati blagdane, obitelj je ovih dana posebno ponosna na svojeg najpopularnijeg člana. Giovanni Cernogoraz pošli je tjedan postao ponosni vlasnik još jedne, na poluotoku iznimno važne i cijenjene titule - Zlatne koze ili Capre d\' Oro 2012.
Zlatni novigradski olimpijac ponio je laskavo priznanje jer je tijekom protekle godine na najbolji način imenom, nastupom i rezultatima pronio svijetom glas o svom rodnom kraju - Istri. Zlatna koza, nagrada Capra d\'oro dodjeljuje se od 1995. godine prema izboru i odluci Turističke zajednice Istarske županije, a u Poreču ju je Giovanniju dodijelio istarski župan Ivan Jakovčić.
U iščekivanju otvaranja darova
- Godinama sam slušao o toj nagradi, čitao i uvijek se divio ljudima koji su je svojim radom na promociji turizma i regije zaslužili. Ove godine ona je došla s mojim sportskim uspjehom koji se, eto, vezao i uz regiju, moju Istru. Izuzetno sam ponosan što sam je upravo ja dobio i donio je kući među trofeje - rekao ja Giovanni prisjećajući se prošlotjedne svečanosti dodjele u porečkom hotelu Dijamant.
Bio je to još jedan način da Istra zahvali svom zlatnom olimpijcu koji je, istaknuli su tijekom dodjele, ne samo vrhunski sportaš, nego i sjajan turistički radnik, odličan ugostitelj u obiteljskom restoranu.
Upravo ondje, na stanciji Roželo, u obiteljskom restoranu u kojem su angažirani svi članovi proslavljene obitelji Cernogoraz, zatekli smo ih na okupu, za stolom na kojem, kako to u Istri i dolikuje, nije nedostajalo ništa.Sve što Istra, njena polja i more nude, a vrijedne ruke pripreme, našlo se na stolu - od bakalara i ribe, školjki, domaće juhe do kobasica, kupusa, zelja, palente, malvazije i terana, panetona, fritula, kroštula...
Sve su to vrijedne žene obitelji Cernogoraz pripremile kako bi se blagdani proslavili, ali i važna godina za njih dostojno ispratila.
Tradicija obilježavanja blagdana kod njih se njeguje, a kako osim Giovannijeve djece u kući ima još mališana, sve je podređeno njima. Tata Valter, majka i nona, obje Brune, sestra Veronika, nećakinja Enia, supruga Sabina, sin Leonardo, kći Evica... svi će pod jelkom pronaći neku sitnicu koja im je s ljubavlju odabrana i kupljena.
Što se nalazi u još skrivenim paketićima, ne smijemo otkriti jer to onda, kažu, ne bi bilo iznenađenje.
Unatoč obilnom stolu, Giovanni ima posebno pripremljenu hranu. Kuhanjem se kod obitelji Cernogoraz bave majka Bruna, ali i nona po ocu, također Bruna.
- Kad je bio mali, Giovanni je jeo sve, nije bilo posebnih želja. A danas... - zbori nona Bruna u dijalektu otkrivajući male obiteljske tajne - danas jede samo rižu! Rižu na mijar (tisuću op. a.) načina. Zač, ne znam, valjda drži liniju. Pazi da se ne udeblja ni malo! To je sad moderno - smije se nona ponosna na unuka.
Vilja Bojža, kako se u Istri naziva Badnjak, vrijeme je kad će se obitelj okupiti za stolom, pa će i Giovanni omastiti brk svježom ribom. Dan kasnije, na sam Božić, obitelj će raditi, a restoran je, kažu otvoren i pun. Dolazak su najavili stalni gosti koji tradicionalno provode Božić u Istri, mahom Talijani iz okolice Trsta i regije Veneto. I za njih će se na stolu naći slastice koje su pripremile vrijedne domaćice, a i pod borom poneka sitnica.
No, puno više od sitnica Giovanniju znače dobre vijesti koje su stigle ove godine iz Zagreba. Podsjetimo, zlatni olimpijac većinu je svojih priprema i opreme godinama financirao sam uz pomoć manjih sponzora. Puno bi mu značilo, rekao je u intervjuu Večernjem listu prošlog ljeta, kada bi neko od ministarstava koje u svom okviru ima streljane i mogućnost pripreme vrhunskih sportaša prihvatilo da ga zaposli i tako mu omogućilo da se aktivno priprema u okviru državne službe. Rješenje je vidio u Ministarstvu unutarnjih poslova ili Ministarstvu obrane.
Zaposlenje bi mi puno značilo
- Poslao sam svu dokumentaciju koju su tražili i rečeno mi je da se pregledava i priprema te se, evo, u idućoj godini nadam nekoj konkretnijoj vijesti. To bi mi puno značilo, u svakom pogledu - priznao nam je Giovanni.
