Svi treneri, bili mladi ili prekaljeni, koji su nazočili panel-diskusiji u sklopu HOO-ova trenerskog kongresa otišli su kući bogatiji za iskričava razmišljanja i bogata iskustva Line Červara (rukomet), Zlatka Dalića (nogomet), Nikole Bralića (veslanje), Ede Fantele (jedrenje), Ivice Tucka (vaterpolo) i Mladena Katalinića (atletika).
Premda je radni naslov panela bio “Vrhunski trener, stručnjak, vizionar ili nešto treće”, dobar dio jednoipolsatnog druženja s trofejnim stručnjacima protekao je u njihovoj borbi za poboljšanje statusa struke. “Pobunu” je inicirao trenerski olimpijski pobjednik i svjetski prvak Červar koji je punu podršku dobio od Dalića i Tucka.
– Nikad u našoj zemlji ovako nije bila ugrožena institucija trenera. Trenerska je struka podcijenjena, nepoštovana, a nerijetko i ponižena. I zato se mi treneri, uz pomoć HOO-a, moramo organizirati poput Kluba olimpijaca – kazao je Červar.
Padne prvi snijeg – ode trener
A Zlatko Dalić, koji ima dobar status, obratio se kolegama po struci u publici.
– Mi nemamo ni vremena ni mira raditi svoj posao normalno. Čim padne prvi snijeg, mijenja se trener. Pa ne možete vi kao trener ništa napraviti u roku od dva-tri mjeseca, no ljudi koji vode klubove mijenjaju trenere da bi pokrili sebe. Oni smjene trenera, kupe novoga, ali ne stanu iza njega. Mi nemamo uvjete ni infrastrukturu, a radimo rezultate. O potplaćenosti trenera koji rade s mlađim kategorijama da i ne govorim, i tu se mora naći snaga da se vrednuju ti ljudi.
I Ivica Tucak osjetio je potrebu da kaže nešto o statusu ceha.
– Status trenera u Hrvatskoj je sramotan. Neprihvatljivo je, a to sam kazao i kod premijera, da je nakon onakvog uspjeha na nogometnom SP-u kod nas definirano da igrač koji nije ušao u igru stječe pravo na naknadu, a da izbornik koji nas je doveo do povijesnog uspjeha to neće imati.
Kritici klupskih establišmenata pridružio se i genijalni veslački trener Nikola Bralić:
– Meni se čini da taj Hajdukov trener Vulić nije stigao ni upoznati igrače, a već je dobio otkaz. Kada ja sa Sinkovićima krenem u promjene u snazi ili tehnici, pa to je strašno puno posla. A u nogometu je to vjerojatno još zahtjevnije jer trener mora izbalansirati fizičku i taktičku pripremljenost. Nažalost, oni koji im daju otkaz ostanu nedirnuti, a treneri ispadaju bezveznjaci. Treneri u ekipnim sportovima izgledaju kao potrošna roba, tamo su šikanirani i podcijenjeni. Idu od kluba do kluba pa ih ponovno zovu u isti klub. A treneri su zapravo odgojitelji naše djece.
Treneri su i neka vrsta umjetnika, ustvrdio je Mladen Katalinić:
– Sport i umjetnost dijele sličan prostor. Imaju svoje pobjede i poraze, pokrovitelje i oponente, pozitivce i negativce. Kao što je Michelangelo od komada stijene stvarao novi svijet, tako je i trener taj koji to mora činiti. Što je drugo ono svjetsko rukometno zlato iz 2003. negoli umjetničko djelo? Kako drukčije opisati naslov svjetskih prvaka reprezentacije koja sedam godina nije ništa osvojila, koja je na prethodnom EP-u bila posljednja i koja je na taj SP došla s idejom da se plasira na OI. I izbornici prije Line znali su svoj posao, no među njima je ipak očito postojala fina varijacija, umjetnička improvizacija unutar koje se došlo do velikog rezultata. Lino je tada gubitnike pretvorio u pobjednike, a to ima esenciju umjetnosti, a ne samo znanja. A istu je stvar napravio i Dalić u Rusiji, stvorio je potpuno novi svijet.
Dalić: Poslušao sam igrače
A kako mu je to pošlo za rukom, Dalić je prenio kolegama:
– I ja sam dobio u ruke momčad sjajnih igrača, ali bez adekvatnih rezultata. Shvatio sam da ja ne mogu njih učiti igrati nogomet, nego da se moram pozabaviti odnosom između njih i taktikom, da moram stvoriti grupu koja ima isti cilj. Prije SP-a rekao mi je Ćiro: “Sine, sada udri po njima”, na što sam mu ja rekao: “Šefe, prošlo je to vrijeme vike, galame...”. Kada meni dođe igrač s kontom tko zna kolikim, ja mogu s njim razgovarati i uvjeriti ga u svoju viziju.
Priznao je Dalić da nijednu odluku na SP-u nije donio, a da nije pitao igrače.
– Čak sam jednom i odustao od svoje ideje kada su mi oni rekli da im se ne sviđa. Bilo je to uoči polufinala s Englezima. Posjeo sam ih na teren i poslagao boce u formaciji kakvu sam htio igrati, no nakon što sam vidio njihova lica, odnosno negodovanje, odustao sam.
>> Pogledajte i 'Neopisivo' s Trga s dočeka tenisača
sve linčine....