ostvario san sa 22 godine

Fak: Tresao sam se iščekujući kraj

Jakov Fak
AFP
15.02.2010.
u 18:15

Jakov Fak Hrvatski je biatlonac već s 22 godine dosegnuo vrh, a prisjeća se kako je od jutra znao da će to biti njegov dan u Vancouveru.

– Ma čim sam otvorio oči u krevetu, znao sam da će to biti moj dan. Startni broj, četiri, visio je u sobi, rekao sam si kako je to – to! U glavi mi je bilo samo, ponašat ću se kao da sam na treningu, a dalje će stvari ići same po sebi – govorio je Jakov Fak nakon osvajanja olimpijske bronce.

To sam i zaslužio

Kada je ležao iscrpljen u cilju, još 20 minuta trajao je samo start utrke! Biatlonci kreću svakih 30 sekundi, natjecalo ih se nešto manje od devedeset. Minute su bile duže nego što to piše na satu.

– Znao sam da ću biti među deset poslije drugog pucanja, ali za medalju sam strijepio do posljednjeg trenutka, dok i zadnji nije ušao u cilj. Bio sam u kontejneru kraj staze s Gordanom Gaćešom iz HOO-a, tresao sam se, ona mi je svjedok. Kad je medalja ostala u mojem vlasništvu, tek mi je tada laknulo.

Nije slavio vrišteći po šumi i plašeći whistlerski "zoo".

– Istina, vrlo sam smiren tip, pokušavam držati emocije pod kontrolom. To je moj plan kojeg se pridržavam do zadnjeg dana natjecanja.

S 22 godine, Fak je u kategoriji najmlađih seniora na svijetu, rekli bismo, svoje je već obavio. A tek počinje.

– Ljudi treniraju tijekom cijele karijere i ne osvoje medalju na svjetskom prvenstvu, a kamoli na olimpijskim igrama. No, to je i bio moj dječački plan. I zaslužio sam tu medalju, jer imao sam peto vrijeme u trčanju, a bio sam nepogrešiv u pucanju.

Ivica Kostelić obično ostaje u sobi večer uoči utrke, odmara se, na toplom sniva zelenu boju na semaforu, ali ne i kada Jakov Fak osvaja medalju – navlači se jakna i juri na ceremoniju na Medals Plazu.

– Jako mi je drago da su svi oni bili ovdje uz mene.

U utorak opet na stazi

Obitelj Kostelić, Ante, Ivica i Janica, morali su doći i zapljeskati prvom sportašu koji je ušao u "njihov tim".

– Oni su svjetsko čudo, nadam se da sam pokazao kako u našoj zemlji postoje sportaši koji, kao i oni, mogu oko vrata staviti zimske olimpijske medalje.

Kao nagradu, trener mu je pokazao prstom prema vratima – na snijeg na trening.

– Ma to je odlično, zamislite da moram ležati. E, to bi mi teško palo. On kaže da nisam još sve pokazao na Igrama, valjda on najbolje zna...

Igre idu dalje, u utorak već nastupa na 12,5 kilometara dohvatnoj utrci, zaostaje 14 sekundi za Francuzom Vincentom Jayom. Ako ruka zadrhti, a meta se ne zatvori, to znači barem 10 mjesta lošije vrijeme, samo neka on ostane "cool".

O (ne)pokazivanju emocija

- Vrlo sam smiren, pokušavam držati emocije pod kontrolom. Toga se pridržavam do kraja natjecanja

O proslavi

Za nagradu, trener me poslao na još jedan trening, kaže da još nisam sve pokazao! A valjda on zna najbolje

Ključne riječi

Komentara 6

UM
umag
19:35 15.02.2010.

ostao je bio bez stipendije na nekoliko mijeseci Mateša nije imao za plaću ovom fenomenu ZATO JE OVO ZNANSTVENA FANTASTIKA

UM
umag
18:56 15.02.2010.

ovo je znanstvena fantstika, hrvatska nema niti jednu jedinu biatlon stazu, zato ovo ide ured znanstvene fantastike

Avatar DucMan
DucMan
19:20 15.02.2010.

Svaka čast frajeru. Zaslužuješ sve. Dobro bi bilo da se od ovih naših beskorisnih nogometaša otkine koji milijunčić za one koji dostojno, rezultatima i medaljama predstavljaju svoju državu u svijetu. A dobivaju mrvice.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije