Danijel Galić u travnju je napunio 35 godina, no o prestanku karijere i planovima za budućnost s ovim momkom poniklim u Domu odbojke na Savi ne može se još ozbiljno razgovarati.
– Ne znam još, ništa ne planiram, dok dobro igram i dobro se osjećam, puštam da ide dokle ide – rekao je Galić, bivši hrvatski reprezentativac, dvometraš, primač – pucač kakvih nema puno.
Naviknuo sam na plus 30
Otkako se iz Mladosti 2010. otisnuo u inozemstvo, Danijel je prošao devet zemalja na tri kontinenta. Igrao je u Italiji, Kuvajtu, Grčkoj, Španjolskoj, Južnoj Koreji, Argentini, UAE-u, Indoneziji, a sada je u Saudijskoj Arabiji, u klubu Al-Ahliju iz Jeddaha, gdje je već treću sezonu i gdje je drugi put osvojio domaće prvenstvo.
– Kada sam došao prve sezone u Al-Ahli, osvojili smo prvenstvo, ali tada je krenula korona pa se puno toga poremetilo i nije se igralo. Lani smo uzeli dva kupa, a sada su nam još ostala natjecanja u ta dva kupa koja bismo ponovno željeli osvojiti. Inače, ovo je klubu 24. naslov prvaka Saudijske Arabije, ima ih najviše od svih. U klubu su zadovoljni sa mnom, tako da postoji obostrana želja za nastavkom suradnje.
Skrasio se Galić i stekao veliki ugled u arapskom svijetu gdje je vlaga golema, a temperatura zna debelo premašiti 30 Celzijevih stupnjeva.
– Čovjek se mora na to naviknuti, nema druge. Meni na naplatu dolazi način na koji sam počeo raditi u Mladosti, ona disciplina koja mi je pomogla u karijeri. Znam koliko su treninzi važni, koliko je važna tjelesna sprema i oporavak, prehrana i način života i toga se stalno držim. Zato toliko trajem – kaže Galić.
Pokušao nam je približiti tu ipak pomalo egzotičnu zemlju za naše pojmove, i kroz odbojku i kroz neke uobičajene životne stvari.
– Otkako su dopustili po tri stranca, kvaliteta odbojke jako se podigla. Liga je jaka, pogotovo prva četiri kluba, stalno se igraju derbiji, no ni protiv onih iz sredine tablice ne smiješ se opustiti. Liga je usporediva, primjerice, sa Srednjoeuropskom MEVZA ligom, u svakom slučaju puno jača od hrvatske Superlige. Što se same zemlje tiče, ima više od 30 milijuna stanovnika, sa strancima još 10 milijuna. Samo moj grad Jeddah ima više stanovnika od Hrvatske, oko četiri milijuna. Kako je arapski jezik težak, služim se engleskim, no već dosta razumijem arapski. Svi su vrlo ljubazni i u tri godine, koliko sam tu, nisam imao nijednu neugodnu situaciju. Za vrijeme korone, ako su nekoga uhvatili bez maske, taj bi platio kaznu od 1000 riala, što je oko 250 eura. Obitelj mi je bila tu za božićne i novogodišnje blagdane, ali potom su se vratili u Zagreb jer sedmogodišnji Matej ide u školu. Imam i dvogodišnju kćer Leonu. Teško je živjeti odvojen od obitelji, ali to je posao koji sam izabrao. Kada razmišljam o budućnosti, dvojim o poslu trenera jer je, kao i igrač, stalno odsutan od kuće. No o tome kad dođe vrijeme.
Tijelo treba odmor
A razmišlja li o hrvatskoj reprezentaciji?
– Mislim da je u mojim godinama iluzorno očekivati, bez obzira na to koliko se dobro osjećao i igrao, da budem na dispoziciji reprezentaciji. Mislim da ima dovoljno mladih igrača koji trebaju dobiti priliku, a ne da im ja uzimam mjesto, bez obzira na to igrao li ili sjedio na klupi. Bilo je razgovora svojedobno sa Zaninijem, no kasnije se više nismo čuli. Uostalom, meni tijekom ljeta treba i više vremena za regeneraciju tijela nego prije. Moje je vrijeme prošlo, reprezentaciji sam dao koliko sam mogao i želim im svu sreću u radu. Drago mi je da se situacija kod njih, koliko vidim, razvija u pravom smjeru.
U nekakvom boljem svijetu igranje u današnjoj S Arabiji bi se tretiralo kao što se sada počelo tretirati igranje u Rusiji.