Početkom rujna 1969. brazilski Santos gostovao je u Maksimiru gdje je odigrao prijateljski susret protiv Dinama. Za jednog mladića, tada 20-godišnjaka, ta utakmica bila je ostvarenje snova. Jura Jurin iz Bačuna od 1958. zaluđen je likom i djelom Peléa, a prvi je put čuo za ovoj sjajnog, nažalost pokojnog, brazilskog nogometaša slušajući radioprijenose utakmica sa Svjetskog prvenstva u Švedskoj gdje je Brazil osvojio naslov svjetskog prvaka.
Stoji čvrsto među kestenima
– Njemu u čast izgradio sam na jednom brdašcu kraj Markuševečke ceste igralište za mali nogomet. Svi u Hrvatskoj znaju za to igralište jer među granama kestena čvrsto na stupu stoji veliki Peléov poster. Mislim da je to fotografija s jedne njegove utakmice kada je igrao za Santos. Poster je osvijetljen pa se lijepo vidi i noću. Nikad se nisam bojao da će ga netko ukrasti ili oštetiti. Svi znaju da je to mojih ruku djelo i svi u mom kraju to poštuju. Posteru ne može nauditi ništa, ni vjetar, ni kiša, ni snijeg, čvrsto stoji već godinama. Uostalom, slika stoji na stupu koji jer visok 18 metara. Sjećam se kad smo stavljali sliku, morali smo koristiti dizalicu – rekao je Jurin koji je godinama bio zaštitni znak malonogometnog turnira Miholje gdje je i dobio nadimak Pelé.
– Za mene ne postoji nijedna druga boja dresa nego žuta. Uvijek sam na turniru igrao u žutom dresu. Upisao sam 60 nastupa na turniru koji se igra od 1962. godine do danas. Svake godine igrao sam za svoj Bačun. U 60 godina uspjeli smo osvojiti turnir samo jednom, 1982. godine. Eto, zanimljivo je što je te godine nogometni prvak Jugoslavije nakon dugo godina postao Dinamo. Igralo se na livadi pored crkve. Tu je nekad bio voćnjak. Za potrebe turnira posječene su voćke i napravljeno je zemljano igralište – dodao je Pelé.
VEZANI ČLANCI:
Još dok je Pelé bio živ, pisali ste mu pismo da mu poklanjate to igralište. Sad, je li to pismo ikada stiglo do njega, ne znamo, u međuvremenu je preminuo.
– Tužan sam. Ne mogu vjerovati da ga više nema. Kao da je umro i dobar dio mene. Evo i ja sam se teško razbolio – rekao je Pelé iz Bačuna, dodavši:
Znate li da je Pelé kada je igrao s Garrinchom da Brazil nije izgubio 70 utakmica zaredom.
Čega se sjećate s te utakmice Dinamo – Santos koja je odigrana prije 55 godina?
– Maksimir je bio pun kao šipak. Red za ulaznice bio je dug deset kilometara. Mislio sam da kad dođem na red da ulaznice više neće biti. Srećom, bilo je. Čekao sam osam sati da kupim ulaznicu. Gledao sam susret s istočne tribine, bilo je na kraju 1:1 pred 64.000 gledatelja. Pelé je pogodio vratnicu, a pogodak za Santos postigao je Edu dok je strijelac za Dinamo bio Gutzmirtl. Mislim da je to jedna od posljednjih utakmica Peléa na tlu Europe. Nikad nije otišao iz Santosa jer mu vlada Brazila to nije dozvoljavala. Predsjednik Brazila prozvao ga je nacionalnim blagom. Plaćala ga je vlada onoliko koliko bi mogao dobiti u bilo kojem klubu Europe. Pred kraj karijere otišao je u američki Cosmos jer su se tako dogovorila dva predsjednika, brazilski i američki – priča Jurin.
Da je mogao, igrao bi za Real
Da je mogao u Europu, u kojem bi klubu igrao po vama?
– U Realu – na prvu će Jurin.
Htjeli ste ići na oproštajnu utakmicu Peléa u Brazil?
– Jesam, bio sam spreman izdvojiti koliko god je novca trebalo, ali nisam uspio kupiti avionsku kartu. U to vrijeme bilo je malo letova iz Europe za Brazil.
Htjeli ste i na njegov sprovod?
– Istina, ali ni to nisam uspio realizirati premda sam tražio pomoć Hrvatskog nogometnog saveza, tako da mi je ostala samo živa uspomena na njega iz Zagreba 1969. godine, ali i igralište s njegovim posterom.
