Danas se nešto promijenilo, ona je i dalje među najboljima, ali sada – uspješna slovenska biatlonka.
– Pri sastavljanju reprezentacije u obzir uzimamo i perspektivnost natjecatelja. Ona je za nastupanje u hrvatskoj reprezentaciji postavila neprihvatljive uvjete, željela je prosječnu plaću sa svim davanjima, što bi iznosilo šest tisuća kuna mjesečno te liječnika. Mi taj novac nemamo – kazao je 2000. godine direktor hrvatske nordijske reprezentacije Nenad Ivanković.
Nekoliko mjeseci kasnije, bila je u Sloveniji, danas treći put nastupa na Zimskim olimpijskim igrama.
Njezina je životna priča bila slična. U Hrvatskoj nije bio uočen njezin talent, čak su je i isključili iz reprezentacije. Razlika je samo u Fakovoj medalji kojom je privukao pozornost.
Otišla i Mirna Jukić
Austrijska plivačica Mirna Jukić imala je također problema s hrvatskim "skautima"
– Hrvati su trebali osigurati stazu za plivanje, što je koštalo 16 tisuća kuna mjesečno. Nisu željeli, a u Austriji su me dočekali raširenih ruku. Mogla sam i propasti, ali oni su mi vjerovali – objašnjava vlasnica olimpijske medalje.
Nosio je zastavu...
A što ima Fak? Stazu koja broji nekoliko kilometara, zabetoniranu streljanu bez automatike i sportske komentatore kojima mora pismeno dostaviti pravila svog sporta. (?!)
– Nogometaši s malo perspektive dobivaju više novca, a on ima medalju. Trebalo bi Uroša Velepca dovesti u Hrvatsku i razviti biatlonski centar u Mrkoplju, tada bismo riješili Fakov slučaj. Dolaze i Slovenci k nama, imamo mladog skakača, ali i tu muku mučimo kako platiti trenera – kaže Darko Štimac, tajnik Skijaškog saveza Primorsko-goranske županije, koji je bio prvi pod hrvatskom zastavom na OI 1992. godine u Albertvilleu.
– Noge su nam se odsjekle, to je poseban doživljaj – kazao je Štimac.
Faku je to već poznato, teško da će se stjegonoša tako lako predomisliti.
Bitno je da je \"mužikašima\" sve plaćeno. Tak, neke zemlje imaju sportaše, a mi bumo imali mužikaše!