Idete li u Rijeku pokvariti šampionsku feštu na Rujevici?, pitamo 40-godišnjega stratega Cibalije Mladena Bartolovića, posljednjega Rijekina suparnika ove sezone na domaćem travnjaku.
– Objektivno, teško možemo parirati Rijeci, koja je u velikom naletu. Realan sam i čvrsto na zemlji. Moja je želja samo da pristup mojih igrača ne bude kao protiv Dinama u Maksimiru, kada smo bili mlaki i nezainteresirani pa smo dobili šest komada – kaže Bartolović.
Šest trenera u Hajduku
Kao bivšemu dinamovcu vjerojatno bi vam bilo drago da Rijeka zapne baš protiv vas?
– To bi mi bilo drago samo zbog moje Cibalije jer bi nam taj eventualni bod pomogao u borbi za ostanak. Ona za nas još nije završena – izvlači se Bartolović.
Vodili ste Cibaliju i protiv Rijeke i protiv Dinama. Usporedba njihove snage?
– Rijeka je pokazala više, što i dokazuje njihov odnos na ljestvici. Rijeka je, za razliku od Dinama, imala konstantu, nije oscilirala, a i u međusobnim susretima s plavima njezine su izvedbe bile uvjerljivije – kaže Bartolović.
Rođeni ste u Zavidovićima, kao i Safet Sušić. Je li se u vašoj obitelji navijalo za Dinamo?
– Mi smo cibalijaši – mudro odgovara Bartolović, kojega je Mamić 2003. godine iz Cibalije doveo u Dinamo.
– Proveo sam u Maksimiru jednu sezonu. Bilo je lijepo, osvojili smo Kup s trenerom Jurčevićem, a iz tog razdoblja pamtim i dulju stanku zbog ozljede pa se i nisam naigrao koliko sam očekivao. No, bila mi je velika čast igrati u Dinamu, imponiralo mi je kad mi je došla njihova ponuda – kaže Bartolović, koji je igrao u redovima još dva hrvatska prvaka, Zagrebu i Hajduku.
Mnogi možda i ne znaju s koliko je velikih majstora dijelio svlačionicu.
– U Dinamu s Kranjčarem, Eduardom, Bošnjakom..., u Zagrebu s tada vrlo mladim Mandžukićem, u Hajduku ponovno s Nikom, pa Skokom, Nikolom Kalinićem, u reprezentaciji BiH (17 nastupa, 1 gol, nap.a.) s Barbarezom, Misimovićem, Bracom Salihamidžićem, Spahićem – prisjeća se Bartolović.
Zanimljivo, osim finala Kupa s plavima, još je tri puta bio u završnici najmasovnijega natjecanja.
– S Hajdukom, u kojemu me u tri godine vodilo čak šest trenera (Vulić, Jarni, Vučević, Miše, Krešić i Pudar) bio sam dva puta poražen u finalima, s Cibalijom jednom, od Osijeka 1999. godine. To je bila posebno emotivna utakmica za nas u Cibaliji, jer držali smo Rabuzinovo Sunce jednom rukom, a onda su nam ga oduzeli. Šteta, jer u polufinalu tada smo bili izbacili Hajduk i vjerovali smo da možemo otići do kraja – priča Bartolović.
Probudio momčad
Kao trener Cibalije još uvijek nema prvoligašku licenciju, pa se službeno vodi kao pomoćni trener. Je li možda ipak prerano uletio u prvoligaške stresove?
– Vodio sam pionire i juniore Cibalije, pa onda i trećeligaš Bedem iz Ivankova, dakle nisam baš izravno iz kopački uskočio u trenirku. Može se reći da nemam prvoligaško iskustvo, ali kako ću ga i steći ako ne radim, stoga sam ovaj posao prihvatio kao veliku šansu. A i kad sam dolazio u Cibaliju, nisu mi postavljali nikakve imperative, nego smo bili spremni ispasti u 2. ligu i ponovno krenuti ispočetka. No, stvari su se okrenule u našu korist i sada je situacija ipak obećavajuća – zaključio je Mladen Bartolović, koji je u devet utakmica na klupi Cibalije osvojio 11 bodova i pobjegao sa začelja ljestvice.
I posve se približio dodatnim kvalifikacijama za ostanak u Prvoj HNL.
