Nakon premijere svog drugog dokumentarca naslovljenog "Transat" po transatlantskoj utrci Jacques Vabre, Ivica Kostelić bio je jako zadovoljan odazivom publike. Obje projekcije održane su u Cinestaru Branimir centra i nakon obje Ivica je primao čestitke. Kako za sadržaj filma tako i za hrabrost koja mu je trebala da se u takvo što upusti, ali i za skup vještina i znanja potreban da se Atlantic preplovi jedrilicom.
Ponekad sviram sa Zrinkom
U ovoj priči Ivica je bio idejni začetnik, redatelj, snimatelj, glavni glumac i na koncu montažer.
– Prve upute o montiranju dobio sam još prije 15 godina od Ranka Varlaja i od tada sam gledao što drugi rade i učio.
Nakon premijere kazao je da voli snimati svoje ekspedicije. Što bi mogao biti njegov sljedeći dokumentaristički projekt?
– Imam trenutačno dva projekta koja su aktualna, ali još nije snimljen prvi kadar. Jedan je "Freedom", film o slobodnom skijanju, sa skijašima iz međunarodnih krugova. U fazi smo prikupljanja sredstava i ekipe, a snimalo bi se u Obertauernu u Austriji. Kako to nije moj krug poznanstava, a ta je scena jako živahna, vjerujem da ćemo pronaći freeridere za naš film. Drugi projekt je vrlo sanjarski. Zajedno sa Stipom Božićem, u suradnji s Ministarstvom turizma i sporta te Ministarstvom obrane, želimo snimiti skijanje u hrvatskim planinama. Čekamo savršene uvjete koji se rijetko događaju, ali su spektakularni.
GALERIJA Kostelić: Za razliku od Svjetskog kupa, ocean ne možete korumpirati
U kojoj mjeri Ivica i sam uživa u slobodnom skijanju?
– Ne samo da uživam skijati nego uživam gledajući druge kako u tome uživaju. Sreća je stvarna jedino kada je možeš podijeliti. Gledajući druge kako uživaju u istoj strasti, i tvoja sreća se umnaža. To je usporedivo s glazbom i sviranjem na koncertu. U skijaški alpinizam, zbog sigurnosti, ideš u paru, a ponekad i u skupini. Uživam snimiti te trenutke da ih potom držim kao u vremenskoj kapsuli.
Plov preko Atlantika Ivica je pokušao snimati i dronom.
– U prvoj fazi sam nešto malo koristio dron, no jedrilica je platforma koja se miče pa se tu traži i velika vještina letenja. Zapravo, najveći je problem slijetanje i nakon dosta stresa odustao sam od toga. Potrošio bih više dronova da dođem na dovoljnu razinu vještine.
Kad smo već kod oceanskog jedrenja, upitali smo ga bi li se ponovo upustio u utrku samaca preko Atlantika od koje je, zbog kvara na opremi, morao odustati šestog dana regate?
– To je često pitanje. Probao bih ponovo jer takvi smo mi sportaši, ne volimo ništa što je nedovršeno. No tada bih to činio s boljom pripremom, boljim brodom i većim proračunom.
VEZANI ČLANCI:
Prije no što se priključi ženskoj skijaškoj reprezentaciji, u kojoj je trener savjetnik, odradit će po Lijepoj Našoj malu turneju sa svojim dokumentarcem.
– Nakon Zagreba i Ivanić-Grada slijede Karlovac, Split te početkom prosinca Varaždin. Lijepo je okupiti ljude oko svog projekta, a ovo je promicanje sporta koji zaslužuje veću pozornost no što je ima jer Hrvatska je suštinski povezana s morem.
Ne bude li početkom prosinca kao koskiper vozio manju regatu na Jadranu, Ivica će se odvojiti od mora te ga čeka razdoblje na snijegu.
– Kod Zrinke je napredak očit. Ona je jako veliki talent i dobro je vođena. Leona je zbog ozljeda imala dosta težak put, no ona je veliki radnik, a krasi je i velika borbenost..
Kad već razgovaramo o Zrinki, koja također svira gitaru, zasviraju li ona i Ivica katkad zajedno?
– Ponekad zasviramo i nađemo se na rubovima naših omiljenih žanrova. Ona je dijete modernijeg rocka, grungea, pa čak i punka, a ja sam više klasični rock i blues. Svirali smo zajedno Led Zepelin i Nirvanu. U tim skijaškim popodnevima i večerima to je jako dobra razbibriga i jako je pozitivno da se ona razvija u više smjerova, a ne samo kao sportašica.
VEZANI ČLANCI:
Koliko ga i jedan i drugi stožer koriste kao "konzultanta"?
– Ne namećem se. Kažem što bih napravio, što je moguće. Koliko oni to koriste, to je dobro pitanje. Savjetnička uloga je takva da netko može uzeti vaš savjet, ali i ne mora pa imaš utjecaja koliko žele ljudi koje savjetuješ. Ja često kažem da je savjetnik kao izvor koji teče, a hoće li netko piti s njega, to je njegova odluka.
Sinovi su mi nogometaši
Može li se još od Janice čekana ženska pobjeda u Svjetskom kupu dogoditi već ove sezone? Jesu li Shiffrin i Vlhova prevelike prepreke za takvo što?
– Može se dogoditi i spomenute skijašice nisu nepremostive prepreke. Uostalom, sportska forma u sezoni varira, a slalom je rulet i, dok god si blizu, znači da si i u igri za pobjedu.
S obzirom na to da je Ante Kostelić u mirovini, ima li njegov sin trenerskih ambicija?
– Nemam. Biti skijaški trener krvav je posao, u što sam se uvjerio na tatinu primjeru. Ti si 250-300 dana izvan kuće, na nekoj hladnoći i često se to svodi na težak fizički rad. To nije da ti dođeš u lokalni kafić, pročitaš novine i odeš na trening. Ti u skijanju često moraš izaći i po neljudskim uvjetima i raditi.
VEZANI ČLANCI:
Kad je u Zagrebu, Ivica uživa u ulozi oca četvero dječice.
– Upravo sam ih razvozio u vrtić i školu. Blizanke Janu i Katu odvezao sam u vrtić u Kloštar Ivaniću, a sinove Leona i Ivana u osnovnu školu u Ivanić-Gradu.
Kako napreduju nogometaši Kostelići?
– Rekao bih da dobro napreduju. Sedmogodišnji Leon silom hoće biti vratar pa u Dinamu brani za svoje godište. A devetogodišnji Ivan igra u NK Maksimir i voli igrati u napadu.
Pa mogao bi početi raditi i nešto korisno.