Na idiličnom obiteljskom imanju u Sobočanima, u blizini Ivanić-Grada, Ivica Kostelić okupio je odabrano društvo kako bi i filmski predstavio svoj pohod preko snježne pustinje Grenlanda. Krenulo je s degustacijom ekspedicijske hrane (u kojoj je teško uživati ako ti život o njoj ne ovisi) i razgledanjem ekspedicijske opreme koja se sastojala od šatora, sanjki, skija, posebnih čizmi, tri sloja rukavica...
Na koncu, uz nazočnost svih članova Ivičine obitelji, prikazan je i 50-minutni film koji, uz produkcijsku doradu, ima potencijal za nastup na festivalu dokumentarnog filma kao što je ZagrebDox, gdje bi ga volio vidjeti i sam Ivica:
– Miha je dobar fotograf. Ima umjetničku crtu, dobro oko i zato su kvalitetni materijali.
Baraka od “pet zvijezdica”
A film je snimao i montirao Ivičin slovenski partner u ovoj avanturi Miha Podgornik, inače biatlonski trener. A baš zbog snimanja egzotičnih, ali i dramatičnih materijala ovaj je 29-godišnjak platio visoku cijenu.
– S obzirom na precizne komande na kameri, a i zbog zamjene baterija, skidao sam rukavice i tu bi mi ozebli prsti. Nakon svega završio sam na 14 dana u bolnici, primao sam i infuziju. Nažalost, uskoro će mi odrezati dio jednog prsta lijeve ruke, recimo za pola nokta jer mi je to tkivo odumrlo, ne može se regenerirati.
Ivica je bolje prošao, on je sedam dana išao na tretmane rekuperacije u barokomori, a njegov pustolovni prijatelj pohvalio ga je za dobro držanje:
– Bilo je dana kada je bio zabrinut, a jednom je zbog lošeg vremena puknuo pa je tresnuo naočale o tlo. No, sve u svemu, s obzirom na vrlo teške okolnosti u kojima smo bili, Ivica se jako dobro držao.
Pitali smo Mihu zašto nisu zvali pomoć kada je postalo jasno da obojica imaju jake ozebline.
– Mogli smo tražiti evakuaciju u svakom trenutku, no da bismo se za takvo što odlučili, moralo je biti nešto doista kritično. Uostalom, svaka takva intervencija plaća se iz vlastitog džepa.
A plaćati se moralo štošta od čega Ivica ističe:
- Nakon završetka ekspedicije tri smo noći trebali prespavati u selu od 60-ak stanovnika u kojem ljudi žive isključivo od lova, a neki i od ovakvih ekspedicija. S obzirom na to da je bila puna općinska zgrada u kojoj članovi ekspedicija obično spavaju, neki čovjek ponudio nam je smještaj u jednoj od tri svoje kuće. A premda tamo nismo imali vode niti grijanja, a ja sam morao spavati na sanjkama, čovjek nas je za tri noći tražio 600 eura. Kada smo mu rekli da ćemo mu dati 300, morali smo izaći pa smo posljednju noć prije dolaska helikoptera spavali opet pod šatorom, podalje od sela.
Gledajući film, svjedočili smo patnjama kroz koje su dvojica avanturista prolazila prelazeći Grenland na skijama pa smo, tijekom vrlo vjetrovitih dana s iznimnim minusima, tako čuli i Ivičine izjave poput:
– Ovo je muka Kristova.
Nikad više na Grenland
– Ja ću se vratiti na Island jer tamo uživam, no na Grenland neću nikad.
Na Island će se vratiti jer će tamo posjećivati i roditelje i braću svoje supruge Elin koja se u ovoj priči jako dobro držala:
– Kad sam po Ivičinim porukama primijetila da je zabrinut, ja sam imala dvije mogućnosti. Ili da se i ja jako brinem ili da vjerujem da će sve biti u redu. Rekla sam mu da traže evakuaciju ako više ne mogu, a on mi je rekao da im je glupo zvati evakuaciju samo zato što su jako umorni i iscrpljeni. A da njih dvojica ne izgledaju dobro, potvrdila su mi i moja braća koja su ih dočekali po dolasku s Grenlanda na Island.
Zajedno s Elin i sinovima, dvoipolgodišnjim Ivanom i devetomjesečnim Leonom, Ivica će živjeti u pitomom kraju, na imanju u Sobočanima, za koje kaže:
– Ako Bog da, od jeseni ćemo živjeti ovdje jer smo već napola preseljeni, a namjera nam je ljeti, dok smo na Mljetu, ovo imanje ponekad i iznajmiti.
Tko su mu sve bili sponzori za avanturu života?
– Glavni je bio CroSki, a tu su i Fjallraven, proizvođač odjeće i opreme, Fischer, moj dugogodišnji dobavljač skija, Kraš s čokoladom i Kraš-ekspresom, Primus s kuhalima i termos-bocama, Garmin, sponzor za elektroniku, posebno navigaciju, te Leki sa skijaškim štapovima. A neka vrsta sponzora bio je i slovenski alpinist Stane Klemenc koji nam je besplatno ustupio koordinate za ekspediciju, za koje su nam Norvežani tražili novce.
Nažalost, mi se više nećemo družiti s Ivičinim nastupima u natjecateljskom skijanju. Nismo ga pitali je li završio natjecateljsku karijeru jer nam to ionako ne bi rekao, ali po svemu što smo vidjeli i čuli, nije nam to ni morao reći.
– Za sljedeću sezonu sve su opcije otvorene, pa tako i ona da pomažem skijašima u reprezentaciji. Nismo još ništa striktno dogovorili, no spreman sam savjetovati ih o stazama na kojima nastupaju i pomagati oko njihovih treninga.
Vidi li se u skoro vrijeme kao sportski dužnosnik?
– Za prava skijaša uvijek ću se zauzimati i boriti.
A što je sa Svjetskim skijaškim savezom (FIS)?
– Vidjet ću što će biti otvoreno. Ne bih se natjecao za neka mjesta na kojima ne bih imao utjecaja ili bi on bio minoran.
samo nije objasnio zašto kao otac dvoje djece riskira život za neke ekspedicije u kojima samo on vidi smisao