Okupan suncem, Ivica Kostelić obavljao je posljednje pripreme u Kranjskoj Gori za sutrašnji veleslalom.
– Ovdje sam počinjao, vozio prve FIS-ove utrke, vežu me lijepe uspomene, bio sam tu uspješan, a nadam se da ću tako nastaviti, a da moji konkurenti neće osvojiti puno bodova – pričao je Ivica nakon hang-treninga.
Ožujak je, vrijeme je sve toplije, a snijeg polako kopni.
– Ljepše nam je skijati nego u prosincu, bolja je vidljivost, prekrasno je vrijeme. No, staza je zato u gornjem dijelu tvrda, a u donjem malo manje – prenio je sa staze vodeći skijaš svijeta.
Vrijeme između treninga kratio je Facebookom, odgovarajući na pitanja navijača na Croskijevoj stranici na Facebooku. Pitanja su pljuštala, od toga tko mu je najljepša skijašica do onih imaginarnih, poput onoga tko bi mu od skijaša pravio društvo na pustom otoku?
– Vjerojatno bih poveo Andrea Myhrera jer dobro svira gitaru, pa bismo kratili vrijeme svirajući.
A najzgodnija skijašica?
– Elena Curtoni.
Što mu donosi sreću?
– Nisam praznovjeran, ali vjerujem da mi neki rituali prije utrke pomažu u koncentraciji. Večer prije utrke operem kosu da sve one prošle izbrišem iz glave. Ne znam broji li se to kao ritual ili kao praznovjerje...
Kako tvrdi, nije nikad razmišljao o tome da digne sidro, odustane od skijanja. No, kada se to dogodi, što bi radije izabrao, snijeg na planini ili barku na Jadranu?
– Sve ima svoje čari, izlazak sunca iza tamnih planina jednako je očaravajući kao i onaj na moru. Ali, nema ništa ljepšeg od ljetne zore na moru, po mogućnosti za vrijeme bonace.
Vratimo se na snijeg, Ivici do kraja sezone ostaje osam utrka, u kojima nakon kombinacijskog Globusa još hvata slalomski, superveleslalomski i veliki Kristalni globus. Znamo što bi odabrao da može. Sva četiri!
Za Elenu kurtoni ne trebaju.