Nakon što je definiran hrvatski tim jedriličara za ovoljetne Olimpijske igre u Parizu, popričali smo s dugogodišnjim izbornikom Edom Fantelom. A on se činio zadovoljnim činjenicom da će na olimpijskom regatnom polju u Marseilleu hrvatski jedriličari nastupiti u čak pet klasa.
- Na Olimpijskim igrama imat ćemo šest jedriličara u pet klasa. Od svih njih očekujemo da imamo predstavnika u "medal race" odnosno u finalima. Njihovi dosadašnji rezultati, kao i oni na posljednjim regatama u Hyeresu, pokazuju da je to realnost. Hoće li se dogoditi neka medalja to je već faktor trenutka, sreće i drugih faktora.
Imamo li ovaj put ono što su uoči nekih prethodnih Igara bili Šime Fantela i Igor Marenić odnosno Tonči Stipanović a oni su bili evidentni kandidati za odličja?
- Sada takvu situaciju nemamo. Nemamo niti jednu posadu niti pojedinca koji dolazi na Olimpijske igre sa izrazito dobrim rezultatima, koji dominiraju u klasi, za koje sa sigurnošću možemo reći da će se boriti za medalju.
Osim što je izbornik cjelokupne reprezentacije, Edo Fantela je i trener svojim sinovima, Šimi i Mihovilu, a oni su ti koji bi mogli biti u zoni borbe za medalju.
- Možemo tako reći jer oni su svjetski prvaci a imaju i medalje s Prvenstva Europe. Osim toga, Šime je šest puta bio svjetski prvak i olimpijski pobjednik, iskusan je, ovo su mu pete Olimpijske igre a Mihi druge. Imaju iskustvo, nemaju nikakav pritisak, nisu fascinirani Olimpijskim igrama i svojom prisutnošću na istima. Oni kada ih krene, oni mogu napraviti dobar rezultat. Uvjeti su mediteranski, ono što cijeli život jedre. Pripreme odrađuju dobro, samo da zdravlja bude. Oni su od naših sudionika Igara najozbiljniji kandidati.
Koga tu još imamo tko bi mogao, iz drugog plana, dohvatiti odličje?
- Imamo Filipa Jurišića, kojem su ovo prve Olimpijske igre što bi mu mogao biti minus no on je treći na svijetu a ima i dvije europske medalje. No, u prilog mu ne idu sadašnji rezultati no može ići na medalju ali kao iznenađenje. Ima potencijal ali ne ide na Igre s dobrim koeficijentom. Treći kandidat za medalju je Martin Dolenc, u Formuli Kite. Njemu su isto prve Olimpijske igre, no on je stabilno u svjetskom vrhu, stabilno peti, šesti, četvrti. On je na nedavnom Svjetskom prvenstvu osvojio osmo mjesto.
Na Olimpijskim igrama nastupit će i dvije dame.
- Palma Čargo bila je osma na svijetu kada je izborila olimpijsku normu, u klasi iQ Foil. Mlada je, kod nje je sve moguće. Može biti ugodno iznenađenje. U klasi Ilca 6 imamo Elenu Vorobjevu koja je na prošlim Igrama bila 12 ali se dogodilo posljednjeg dana da ne uđe među 10 najboljih za "medal race". U ovoj klasi njoj će to biti drugi nastup na Olimpijskim igrama za Hrvatsku a prije toga je imala jedan za Rusiju pa neće biti fascinirana olimpijskim ugođajem. Na posljednjem Prvenstvu Europe, gdje je ispunila normu, bila je četvrta u uvjetima laganog vjetra što inače njoj ne odgovara pa je to bilo malo čudo. Ona može iznenaditi također. Dakle, svi su naši za "medal race".
Je li u bilo kojoj od klasa, osim kod Stipanovića i Jurišića, bilo internog natjecanja?
- Bilo je u Ilci 6, Vorobjeva je imala tri mlade protukandidatkinje, koje su naša budućnost, ali se Jelena izborila.
Opća sportska javnost, ona koja ne prati pozorno zbivanja u jedrenju, mogla bi pomisliti da je šteta što na ove Igre ne ide Tonči Stipanović, dvostruki osvajač srebra pa posljednjim dvama Igrama. No, treba isto tako reći da je Filip Jurišić šest godina mlađi.
- Svaki izborni sustav ima svoje dobre i loše strane. Imate dva modela. Kada odredite tko ide na Igre godinu ranije ili da neizvjesnost vučete do kraja. Ovdje je prihvaćena želja od njihova trenera Joze Jakelića da se oni interno nadmeću što bliže Olimpijskim igrama, da im drži formu, da su napeti. I da se što bolje spreme. I oni su imali taj sustav od tri velike regate da jedan drugoga vuku. Dva svjetska prvenstva i regata u Hyeresu. I to je zbilja bilo "na nož". Na dva ta natjecanja oni su bili jedan iza drugog, Tonči 21., Filip 22. ili pak Tonči 12. a Filip 13. Jedino je u Adelaideu, na Svjetskom prvenstvu, Filip bio 7-8 mjesta ispred i to mu je donijelo olimpijsku vizu. Dakle, nije se gledalo to što je Tonči na dvije regate bio ispred njega nego tko je više skupio bodova u te tri regate. Naravno, Tonči je s puno više medalja i iskustva ali je šest godina stariji.
Koje su najbolje godine u jedrenju?
- Olimpijsko zlato najčešće osvajaju ljudi između 28 i 32 godine. Kada su spojeni snaga i iskustvo. Ali bilo je slučajeva da zlato osvajaju jedriličari i sa 46 pa i sa 54 godine kao što je to bio slučaj s Argentincem Santiagom Langeom. To je sport iskustva. Svaka regata je, zbog vremenskih uvjeta, priča za sebe. Negdje presuđuju iskustvo i dobre odluke a negdje čiste fizikalije, recimo u uvjetima gdje vjetar jako puše.
Kakvo je regatno polje u Marseilleu?
- Ono je unutar zaljeva. Ima par otoka, okolo ima par brda. Vjetar malo mijenja smjer, bit će to uglavnom ljetni lagani vjetrovi, malo jači ljetni maestral. To Šimino iskustvo može doći do izražaja. Nije ni Filip jako mlad, ima 31 godinu. To je nešto što oni jedre, u Splitu, Zadru. Imate maestral koji ide lijevo, desno, početak pa se razvije. Odlučivat će stabilnost glave. Što se tiče naših jedriličara, to su njihovi uvjeti. Njihov krajolik. A bit će dovoljno dugo u Marseilleu da upoznaju polje do kraja. Važno je i u kojem dijelu zaljeva se jedri.
Iz svega rečenog dojma smo da bi izbornik Fantela bio itekako zadovoljan s jednom medaljom.
- Apsolutno bih bio zadovoljan s jednom medaljom i par finala. Bio bih prezadovoljan.
Osim izbornika, na Olimpijske igre će i treneri svake od posada.
- Svaki tim ima svoju ekipu, ima svoje trenere i to odlične. Dolencu je trener njegov otac Ivica Dolenc koji je trener i svjetskom prvaku Singapurcu Maxu Maederu koji ima samo 17 godina. Jozo Jakelić je trener Filipu Jurišiću i vrhunski je trener. Mada sam tim lider i ja ću biti na polju a sa Šimom i Mihom će biti i Petar Cupač u gumenjaku. Palmu Čargo vodi Marin Siriščević koji je radio i s Ivanom Kljakovićem Gašpićem, odličan mladi ali iskusan trener. S Elenom Vorobjevom je iskusni Tonči Antunović koji je vodio svjetsku prvakinju Tinu Mihelić, i njemu su ovo pete ili šeste Olimpijske igre. Dakle, idemo s jakim timom, i u natjecateljskom i u trenerskom smislu.
Poput Dolenca, i Jozo Jakelić će imati stranog pulena, Cipranina Pavlosa Kontidesa, koji već godinama živi u Splitu.
- Po rezultatima je Kontides pravi favorit za medalju. Uvijek je u vrhu. Ne dominira, dominiraju anglosaksonski veslači.
Je li se ikad dogodilo da su tri jedriličara od istog trenera osvojila sve tri medalje na Prvenstvu Europe kao što je to bio slučaj sa Stipanovićem, Jurišićem i Kontidesom?
- Kontides je godinama u Mornaru, dio Jozinog tima u kojem su i dva Mađara i Cipranin a dođu i Japanci. Možda nekome izgleda čudno kada trenirate nekoga tko može uzeti medalju vašem sportašu no u jedrenju je to neminovnost jer morate imati sparing partnera koji je u najmanju ruku istog ranga kao i vi a ako je bolji od vas tim bolje jer onda i vi napredujete. Kao što rekoh, lošija strana te priče jest da taj isti suvježbač može biti ispred vašeg jedriličara i da zbog njega ostanete bez medalje a nekad on izgubi radi vas. U jedrenju je to tako. katkad politički škakljivo. No, do pojave Filipa Jurišića vi u Hrvatskoj niste imali dva Tončija Stipanovića i da nije bilo Kontidesa on bi s nekim drugim morao trenirati. Tako su Šime i Miho sparing partneri Španjolcima, koji su drugi na svijetu.
Završne pripreme za sve će biti u Marseilleu.
- Tamo su sada svi koji nastupaju na Olimpijskim igrama. Tamo na jednom otoku, u nekim klubovima. Tamo gdje će biti Olimpijske igre se ne možete stacionirati ali se može na tom polju trenirati. I onda se organiziraju trenerske regate, svi se spremaju za Igre.
