Porastom kvalitete Prve HNL u posljednjih godinu dana paralelno je porastao interes i za Drugu HNL, koja je iz godine u godinu sve bolja i izjednačenija te nerijetko iznjedri kvalitetne nogometaše kao što je, primjerice, slučaj jednog Kristijana Lovrića koji je preko tog natjecanja, eto, došao i do reprezentativnog dresa.
Kako je ove godine rastao taj interes, tako je i raslo zanimanje domaće nogometne javnosti za njezina uvjerljivo najboljeg pojedinca. Pogled na ljestvicu strijelaca upućuje na Marka Dabru (24), napadača BSK iz Bijelog Brda, prvog topnika lige koji ima dvadeset pogodaka, čak sedam više od prvog pratitelja Matea Topića.
Markova nogometna priča je iznimno intrigantna. Mladić iz Vinkovaca jako je rano znao da će nogometni put biti njegov prioritet pa je već i prije ulaska u tinejdžersku dob trenirao znatno više od svojih suigrača iz nogometne škole u Cibaliji. Cijeli grad na Bosutu već je tada brujio o budućoj nogometnoj zvijezdi Vinkovaca, i to ne bez razloga jer je Dabro sa samo 16 godina i dva dana debitirao u dresu nebeskoplavih u Prvoj HNL, što ga i dan-danas čini najmlađim debitantom u povijesti najjačeg domaćeg natjecanja.
– Taj pritisak velike mlade nade je u nekim situacijama godio, a u nekima smetao, ali najbitnije je bilo ostati čist u glavi i podnijeti to sve, bilo dobro ili loše. Što sam prije shvatio da ne može baš svaka utakmica proći najbolje, bilo mi je lakše nositi se s tim. Za taj debi nisam bio previše iznenađen niti sam imao veliku tremu jer sam bio pripremljen da će se to dogoditi.
Nedugo nakon tog povijesnog debija Marko je već kao 16-godišnjak otišao put Italije, točnije u Fiorentinu. Cibalia je na transferu zaradila tada spasonosnih 800 tisuća eura za klub, a Marko je dobio priliku okušati se na strahovito visokoj razini. Nije sve pošlo onako kako je zamislio, viša sila je utjecala, no izvukao je enormno iskustvo koje mu, kaže, pomaže i u sadašnjem periodu karijere.
– U Italiji sam bio tri godine i u konačnici sam zadovoljan svojim periodom tamo, iako sam imao veliki peh jer sam ondje dobio mononukleozu pa nije sve išlo kako je bilo planirano. Brzo se sve i to odvilo s odlaskom u Fiorentinu. Došla je ponuda koju tada klub u jednoj teškoj situaciji nije mogao odbiti, ali ja ne žalim za tim i vjerojatno bih isto napravio da mogu vratiti vrijeme, bez obzira na sve one priče o preranom odlasku. Najviše mi je taj period pomogao u sazrijevanju, dosta sam rano sazrio i u nogometnom i u životnom smislu, tamo sam čak išao u školu i naučio sam se sam boriti za neke stvari u životu u vrlo mladoj dobi.
Marko je najčešće igrao za U19 momčad Fiorentine, a na treninzima je, pak, imao priliku dijeliti travnjak s imenima koja su danas vrlo visoko u svjetskoj hijerarhiji.
– Tu sam uvjerljivo najviše naučio u svojoj karijeri. Trenirao sam s igračima kao što su Salah, Cuadrado, Mario Gomez, Valero, pa i našim dečkima, Rebićem, Kalinićem, Badeljem. To je stvarno neopisiv osjećaj, a i ogromna količina novog znanja od igrača koji su prošli sve.
Na spomen priče o mononukleozi, koja nerijetko zna biti vrlo opasna bolest, zanimalo nas je kako se Marko uspio nositi s tim periodom. Je li bilo teških trenutaka i razmišljanja o odustajanju?
– Sve se dogodilo iznenada. Negdje sam nešto pokupio, počeo se osjećati loše i ustanovila se ta mononukleoza. Morao sam striktno mirovati šest mjeseci, a onda mi je trebalo još šest mjeseci da se potpuno vratim u ritam. Tu sam izgubio dosta nogometnog samopouzdanja, onog osjećaja da mogu riješiti utakmicu kojeg sam imao prije. Najviše je bio problem u tom smislu jer je sa samopouzdanjem na terenu sve puno lakše. U tako jakom klubu za igrača koji se treba razvijati to više nije bilo to, pa sam se odlučio vratiti kući u Cibaliju i pokušati ispočetka.
Tu je, u biti, počela njegova prava seniorska karijera. Dvije sezone je proveo u Cibaliji, a nakon toga po pola sezone u Gorici te u slovenskom prvoligašu Bravu, da bi na ljeto 2019. godine odlučio okušati se u Bijelom Brdu gdje je ove sezone eksplodirao i došao na listu želja mnogih domaćih, a vjerujemo i stranih klubova.
– Taman sam u periodu od 22. do 24. godine stekao nekako najviše zrelosti, kliknuo i shvatio da sam spreman za velike stvari. Morali su se tu poklopiti, naravno, i dobra sredina i dobra momčad.
Njegova dosadašnja sezona, u kojoj igra uistinu briljantan nogomet, zapala je i za oko trenera Osijeka Nenada Bjelice koji je izjavio da je Dabro “nevjerojatan napadač koji može puno donijeti bilo kojoj prvoligaškoj momčadi”. Osijek i BSK su bili vrlo blizu dogovora, ali na kraju zbog financijskih detalja nisu uspjeli doći do realizacije, iako je Bjelica istaknuo da to ne znači da ga neće dovesti u budućnosti. Svjestan je i sam Dabro da je to samo jedan od mnogih pokazatelja da je od iduće sezone uistinu spreman za veliki pomak u svojoj karijeri.
– Uvijek godi kad te neki kvalitetan trener poput Bjelice želi i hvali, kad se tvoj rad primijeti i to sam iskoristio kao motivaciju za daljnji rad. Sada, naravno, gledam na završnicu sezone, a nakon toga sam spreman za iskorak. Svjestan sam da sam spreman za viši nivo, to je realnost. Što će to biti, iskreno ne znam. Što se tiče nekih mojih želja, volio bih da to bude neki od klubova iz velike četvorke HNL-a, a ako ne bude takve prilike, onda ću razmišljati o odlasku u inozemstvo jer bih volio naplatiti ove dobre partije. Kad završi sezona vidjet ćemo što prijelazni rok nosi – zaključio je Marko Dabro.
Dabro bi mogao postati odličan napadač.